Thutmose III: neto vrijednost

Procjenjujemo da je Tutmozis III. tijekom svoje vladavine raspolagao resursima vrijednima oko 95 milijardi dolara u današnjem novcu. Kao i kod ostalih faraona u ovoj rubrici, riječ je o vrijednosti države kojom je upravljao, a ne o osobnom bogatstvu: žitu s Nila, zlatu iz Nubije i danku iz carstva koje se protezalo od četvrtog katarakta do Eufrata.

Po jednome se njegov slučaj razlikuje od slučaja Ramzesa II. Velik dio njegova bogatstva bio je carski: izvlačio se s osvojenih područja, a njegovi su ga pisari potanko zabilježili na zidovima Karnaka. Taj je zapis najbolji dokaz koji je ijedan drevni vladar ostavio o tome koliko je ubirao.

Rođen je oko 1481. pr. Kr. kao sin Tutmozisa II. i naslijedio je prijestolje još kao dijete. Prva dva desetljeća njegove vladavine uz njega je kao faraon vladala njegova maćeha i teta Hatšepsut, pa spomenici iz tog razdoblja nose njezino, a ne njegovo ime.

Njezina smrt oko 1458. pr. Kr. promijenila je sve. U dvadeset trećoj godini vladavine krenuo je na sjever prema Megidu, gdje se okupila koalicija levantskih gradova, i dobio bitku koja mu je otvorila put prema Siriji. U sljedećih devetnaest godina poveo je sedamnaest pohoda, stigao do Eufrata, gdje je podigao stelu pokraj djedove, te uspostavio sustav vazalnih kneževa, garnizona i godišnjeg danka.

Sustav danka bio je pravi stroj za novac. Osvojeni gradovi plaćali su srebrom, zlatom, konjima, bojnim kolima, žitom, vinom i robovima, a pisari su sve popisivali stavku po stavku. Ti su popisi uklesani u zidove hrama u Karnaku, pa povjesničari prihode carstva mogu rekonstruirati neuobičajeno detaljno.

Imovina kojom je raspolagao bila je pogonski mehanizam carske države: egipatske žitnice i porez na Nilu, nubijski rudnici zlata, luke na obali Crvenoga mora koje su dobavljale tamjan i bjelokost, garnizoni i utvrde uz levantsku cestu te hramske riznice u Karnaku i Luksoru, koje su ujedno služile kao banke.

Pristup je vrijedio koliko i zlato. Pohodi su osigurali obalni put prema sjeveru, kojim su stizali cedrovina, ulje i bakar, kao i oaze koje su Egipat povezivale sa zapadnom trgovinom. Ti su putovi svake godine donosili prihod bez troškova osvajanja.

Prihodi su dolazili iz triju izvora. Temelj je bila egipatska poljoprivreda: nilske poplave oporezivale su se u žitu. Nubija je davala zlato, a rudnici su se iskorištavali tako intenzivno da je Egipat postao najveći proizvođač zlata u svijetu brončanog doba. Carstvo je donosilo danak i trgovinu, uključujući pristup libanonskim cedrovim šumama i trgovačkim putovima prema Mezopotamiji.

Budući da su se primici bilježili, sačuvan je rijedak dokumentarni trag o razmjerima. Karnački anali samo za jedan pohod navode stotine stavki: bojna kola, konje, goveda, koze i količine plemenitih kovina. Pomnožite li to sa sedamnaest pohoda i dodate godišnji danak, ukupni iznosi postaju golemi i po drevnim mjerilima.

Budući da se danak nije plaćao u novcu, faraon je posjedovao robu, a ne novac. Žito, stoka i kovine skladištili su se, raspodjeljivali dužnosnicima i vojnicima ili pretvarali u hramske žrtve. Zato anali navode predmete umjesto iznosa: gospodarstvo je počivalo na onome što se moglo prebrojiti u skladištu.

Vojska je bila najveći izdatak, i to trajan: garnizoni u Siriji, flota i postrojba bojnih kola koju je trebalo održavati i između pohoda. Drugi je izdatak bio program gradnje hramova, ponajprije u Karnaku, gdje je dodao dvoranu za svetkovine i obeliske, od kojih jedan danas stoji u Rimu.

Treći je bila uprava. Carstvu su potrebni pisari, glasnici i namjesnici, a Tutmozis III. proširio je birokraciju koja je njima upravljala. Za razliku od Ramzesa II., nije gradio novu prijestolnicu, nego je ulagao u institucije koje su prikupljale prihode, što je učinkovitiji način korištenja viška.

Temeljni su dokument karnački anali: popisi danka, opisi pohoda i žrtava uklesani na zidovima Amonova hrama. Dodatne pojedinosti donosi životopis dužnosnika Amenemhaba, upisan u njegovu grobnicu. Bitka kod Megida opisana je toliko detaljno, uključujući odabrani put i trajanje opsade, da se proučava kao vojna povijest.

Nedostaje bilo kakav prikaz osobnog bogatstva, jer taj pojam u današnjem obliku nije postojao. Naša procjena polazi od objavljenih podataka o egipatskim i carskim prihodima, primjenjuje ih na cijelo razdoblje vladavine i preračunava u današnje vrijednosti. Riječ je o alatu za usporedbu, a ne o mjerenju.

Suvremene procjene egipatskih prihoda temelje se na malom broju dokumenata: popisima obroka, poreznim evidencijama i računima hramskih posjeda. Oni daju red veličine, a ne ukupne iznose, zbog čega svaki objavljeni podatak o nekom drevnom vladaru nosi izričit raspon i izričitu metodu.

Nalazi se ispod Ramzesa II., s oko 120 milijardi dolara, i iznad Amenhotepa III., s oko 85 milijardi dolara. Razlika između njega i Ramzesa jest trajanje: Tutmozis III. vladao je otprilike pedeset četiri godine, a petinu tog vremena dijelio je prijestolje.

Njegovo je carstvo bilo i skuplje za održavanje. Danak nije besplatan novac jer zahtijeva garnizone, pohode i upravu, zbog čega carski faraon može izvući više, a zadržati manje.

• 1479. pr. Kr. Kao dijete nasljeđuje prijestolje, a Hatšepsut postaje suvladarica.
• 1458. pr. Kr. Hatšepsut umire, a on počinje vladati sam.
• 1457. pr. Kr. Pobjeđuje u bitki kod Megida i otvara put u Siriju.
• 1450. pr. Kr. Stiže do Eufrata i podiže stelu koja označava granicu njegova carstva.
• 1440-ih pr. Kr. Gradi dvoranu za svetkovine u Karnaku i na njezinim zidovima bilježi danak.
• 1425. pr. Kr. Umire nakon otprilike pedeset četiri godine na prijestolju.

Nikakav pravni zapis u današnjem smislu ne postoji. Pravnom dokumentu najbliži je sustav vazalnih ugovora i prisega nametnutih osvojenim gradovima, koji je lokalne vladare obvezivao na plaćanje danka i davanje vojnika.

Njegov je kasniji trag u izvorima neobično živ. Anali u Karnaku bili su još čitljivi kad su ih u 19. stoljeću prepisivali znanstvenici, a pohod na Megido poučava se kao jedna od prvih bitaka koje se mogu rekonstruirati iz izvještaja iz prve ruke. Njegova grobnica u Dolini kraljeva otkrivena je 1898., a mumija mu je identificirana 1881. u kraljevskom skrovištu u Deir el-Bahariju.

Koliko je bio bogat Tutmozis III.? Resurse kojima je raspolagao procjenjujemo na oko 95 milijardi dolara u današnjim vrijednostima. To je udio u egipatskom gospodarstvu uvećan za carski danak tijekom više od pedeset godina, a ne osobna riznica.

Odakle potječe taj podatak? Iz objavljenih procjena državnih prihoda Novog kraljevstva i popisa danka uklesanih u Karnaku, pomnoženih s trajanjem vladavine i preračunanih u današnji novac. Brojka je ilustrativna.

Je li danak doista bio toliko velik? Anali za svaki pohod navode stotine stavki, uključujući konje, bojna kola, goveda i plemenite kovine. Pomnoženi sa sedamnaest pohoda i zbrojeni s godišnjim davanjima, ukupni su iznosi veliki po bilo kojem drevnom mjerilu.

Je li mu Hatšepsut uzela bogatstvo? Vladala je kao faraon oko dva desetljeća i njezini su spomenici trošili državne prihode, ali gospodarstvo je nastavilo rasti. Nakon njezine smrti u rukama je imao bogatiju državu od one koju je naslijedio.

Na što ga je trošio? Najprije na garnizone i pohode, a zatim na gradnju hramova u Karnaku i drugdje. Carstvo se mora neprestano plaćati, zbog čega je njegov osobni višak bio manji od prihoda.