Amenhotep III: neto vrijednost

Procjenjujemo da je Amenhotep III. tijekom svoje tridesetosmogodišnje vladavine raspolagao resursima vrijednima oko 85 milijardi dolara u današnjem novcu. Kao i kod ostalih faraona u ovoj rubrici, riječ je o vrijednosti onoga što je država proizvodila, a on usmjeravao, a ne o privatnom bogatstvu koje se moglo kupiti ili prodati.

Njegova je vladavina najbolje dokumentiran primjer egipatskog bogatstva na vrhuncu. Pisma iz Amarne, diplomatski arhiv pronađen u prijestolnici njegova sina, sadrže molbe stranih kraljeva za egipatskim zlatom, sročene tako da se višak jasno vidi: babilonski se vladar žali da zlato koje je primio nije bilo dovoljno, a mitanijski kralj poručuje da je „zlato u tvojoj zemlji kao prašina“.

Rodio se oko 1401. pr. Kr. kao sin Tutmozisa IV. i na prijestolje došao još kao dijete, a u prvim je godinama kao regentica vladala njegova majka Mutemvija. Oženio se Tiji, ženom iz nekraljevske obitelji čiji su roditelji obnašali dvorske dužnosti, a ona je postala jedna od najvidljivijih kraljica u egipatskoj povijesti, spominjana u diplomatskoj korespondenciji i prikazivana u istoj veličini kao i kralj.

Bogatstvo koje je naslijedio potjecalo je iz carstva u miru. Njegov djed i otac osigurali su Nubiju i levantsku obalu, a Amenhotep III. odlučio je ne ratovati. Proveo je četrdeset godina bez većeg rata, pa su prihodi od nubijskog zlata, levantske trgovine i nilske žetve ostajali u riznici umjesto da ih troše garnizoni.

Ta je odluka temelj procjene. Država koja ne ratuje zadržava svoj višak, a njegov je višak odlazio u gradnju, u hramove i u luksuznu robu za kojom su strani kraljevi pisali.

Vrijedi istaknuti jedan strukturni detalj: njegova se vladavina poklopila s razdobljem koje je prethodilo amarnskom, s okretanjem prema sunčevu disku koje će njegov sin dovesti do kraja. Amenhotep III. gradio je za Amona u Luksoru i Karnaku, a istodobno promicao solarni kult, pa su hramovi koje je darivao u oba smjera gutali velik dio prihoda.

Imovina je bila sama zemlja: zlatni rudnici Nubije, žito iz doline Nila, luke na Crvenome moru i trgovački putovi prema sjeveru kroz Kanaan i Siriju. Hramski posjedi, kojima se upravljalo u njegovo ime, nadzirali su zemlju i radnu snagu diljem Egipta.

Njegov osobni graditeljski program vidljiv je ostatak tog bogatstva. Palača Malkata na zapadnoj obali kod Tebe prostirala se na površini većoj od većine antičkih gradova, s dvoranama, hramovima i umjetnim jezerom. Posmrtni hram iza Memnonovih kolosa bio je najveći ikad sagrađen u Egiptu, kasnije je rastavljen radi kamena, a dva kolosa jedino su što je od njega ostalo. Obnovio je i velike dijelove hrama u Luksoru te dogradio Karnak.

Palača Malkata zaslužuje više od usputnog spomena. Imala je luku, svečanu dvoranu, upravne zgrade i prostorije za dvor, a njezini žbukani podovi i oslikani stropovi rekonstruirani su iz ulomaka. Nalazište pokazuje koliko je kraljevsko kućanstvo na vrhuncu Novog kraljevstva trošilo na običnu, nemonumentalnu gradnju.

Prihodi su dolazili iz istih izvora kao i kod svakog faraona: udjela u žetvi, zlata iz Nubije i danka. Ono što se pod Amenhotepom III. promijenilo bila je količina zlata u optjecaju, što pisma iz Amarne bilježe neizravno, kroz same molbe.

Razmjeri poslovanja vide se po radnoj snazi. Gradnja Malkate, posmrtnog hrama i dogradnji u Luksoru i Karnaku zahtijevala je desetke tisuća radnika tijekom više desetljeća, koje je država hranila i smještala. To je mjera viška kojoj se nijedan privatni posjed nije mogao približiti.

Diplomatski brak bio je još jedan oblik transakcije. Oženio je mitanijsku princezu Giluhepu, a kasnije i babilonsku princezu, a pisma u kojima se pregovaralo o tim brakovima opisuju razmijenjeno zlato i darove. To nisu bili privatni troškovi, nego državna plaćanja zabilježena zato što je korespondencija arhivirana.

Gotovo sve odlazilo je u gradnju i hramsko gospodarstvo. Egipatski hramovi nisu bili samo vjerske građevine; bili su zemljoposjednici, poslodavci i skladišta, a njihovim je darivanjem kralj pretvarao prihode u trajnu vlast.

Ostatak je trošio dvor. Amenhotep III. održao je u posljednjem desetljeću vladavine tri jubilarne svečanosti, takozvane sed-svečanosti, golemo skupe ceremonije koje su zahtijevale nove dvorane, nove kipove i mjesece priprema. Diplomacija je bila još jedan trošak: zlato slano stranim dvorovima kao dar bilo je svojevrsna plaća za odanost, a pisma pokazuju da su primatelji tražili još.

Pisma iz Amarne najjači su pisani dokaz: oko 380 glinenih pločica s prepiskom između Egipta i susjeda, pronađenih u Tell el-Amarni. Dijelom su pisana na akadskom, diplomatskom jeziku toga doba, i opisuju darove, brakove i zahtjeve za zlatom.

Ostalo daje arheologija. Malkata je iskopana, kolosi su izmjereni, temelji hrama ucrtani, a imena službenika i graditelja zabilježena u grobnicama. Naša procjena polazi od objavljenih procjena prihoda Novog kraljevstva, primjenjuje ih na cijelo razdoblje vladavine i preračunava u današnji novac. Riječ je o ilustrativnoj usporedbi, a ne o revidiranom iznosu.

Jedno je ograničenje dokaza to što pisma bilježe molbe, a ne primitke. Znamo što su strani kraljevi tražili, ali ne i što im je poslano, pa se tokovi zlata mogu procijeniti samo iz tona prepiske i razmjera gradnje koja je uslijedila.

Nalazi se iza Ramzesa II. s oko 120 milijardi dolara, čija je vladavina trajala gotovo dvostruko dulje, i iza Tutmozisa III. s oko 95 milijardi dolara, čije je carstvo ubiralo danak. Njegovih 85 milijardi dolara odražava kraću vladavinu nad bogatijom i mirnijom državom.

Među faraonima na ovim stranicama njegova se vladavina najčešće opisuje kao vrhunac egipatskog blagostanja, što je ocjena godišnjeg viška, a ne ukupnog bogatstva tijekom cijeloga života.

• 1388. pr. Kr. Dolazi na prijestolje kao dijete, a majka mu je regentica.
• 1380-ih pr. Kr. Ženi se Tiji, koja postaje istaknuta figura u diplomaciji i umjetnosti.
• 1370-ih pr. Kr. Na zapadnoj obali kod Tebe gradi se palača Malkata.
• 1360-ih pr. Kr. Dovršeni su posmrtni hram i Memnonovi kolosi.
• 1360. pr. Kr. Održava prvu od triju jubilarnih svečanosti, golem državni trošak.
• 1351. pr. Kr. Umire i biva pokopan u Dolini kraljeva, a nasljeđuje ga Ehnaton.

Pravnih zapisa u današnjem smislu nema. Najbliži su im diplomatska pisma, koja su djelovala kao skup obveza među dvorovima: darovi su se podrazumijevali, o brakovima se pregovaralo, a izostanak zlata mogao je narušiti savezništvo.

Njegov je trag u arheološkim zapisima iznimno bogat. Palača, hramovi, kipovi i pisma iz njegova doba oblikovali su način na koji povjesničari shvaćaju egipatsku diplomaciju, a Memnonovi kolosi postali su turistička atrakcija još u antici: opisivali su ih grčki i rimski putnici, a oštetio ih je potres 27. pr. Kr.

Koliko je bio bogat Amenhotep III.? Upravljao je viškom najbogatijeg razdoblja egipatskog Novog kraljevstva, a te resurse procjenjujemo na oko 85 milijardi dolara u današnjem novcu. To je mjera državne moći, a ne osobne ušteđevine.

Zašto je njegova procjena niža od Ramzesove? Zato što mu je vladavina bila kraća. Ramzes II. vladao je šezdeset i šest godina i sličan godišnji višak ubirao mnogo dulje.

Što su pisma iz Amarne? Oko 380 glinenih pločica s diplomatskom prepiskom pronađenih u Tell el-Amarni, dijelom pisanih na akadskom. Bilježe darove, brakove i opetovane molbe stranih vladara za egipatskim zlatom.

Što je sagradio? Palaču Malkata, najveći posmrtni hram u Egiptu (danas uglavnom nestao, a ostali su Memnonovi kolosi) te velike dogradnje u Luksoru i Karnaku.

Je li ratovao? Gotovo nikako. Njegova je vladavina poznata po četiri desetljeća mira, što je jedan od razloga zašto je riznica bila dovoljno puna da financira njegov graditeljski program.