Hatshepsut: neto vrijednost

Procjenjujemo da je Hatšepsut tijekom svoje vladavine, otprilike od 1479. do 1458. pr. Kr., raspolagala resursima vrijednima oko 50 milijardi dolara u današnjem novcu. Taj iznos nije osobni novac niti stanje na bankovnom računu. Riječ je o procjeni državnih resursa koje je kao faraonica mogla pokrenuti: viška žita iz doline Nila, radne obveze koja je podigla njezine hramove, zlata iz Nubije i robe dopremljene iz Punta.

Ta razlika nije puka formalnost. Suvremeni milijarderas posjeduje imovinu koju može prodati. Hatšepsut je upravljala zemljom, žitnicama, kamenolomima, rudnicima i ljudima koji su pripadali državnim službama i hramovima. Svime time mogla je raspolagati, i to je činila više od dva desetljeća, ali ništa od toga nije bila privatna blagajna. Kada joj pripišemo iznos u dolarima, vrednujemo zapovijedanje egipatskim gospodarstvom, a spomenici koje je ta vlast iznjedrila najbolji su dokaz za to.

Hatšepsut je rođena oko 1508. pr. Kr. kao kći Tutmozisa I. i kraljice Ahmose. Brakom s polubratom Tutmozisom II. postala je kraljica supruga. Kada je on umro oko 1479. pr. Kr., prijestolonasljednik Tutmozis III. bio je još malo dijete, pa je ona kao regentica preuzela upravu nad državom.

Otprilike sedam godina vladala je u djetetovo ime. Uprava je računala godine njegove vladavine, a spomenici su u toj fazi formalno bili njegovi. Oko 1473. pr. Kr. taj se odnos promijenio. Preuzela je puni petodijelni kraljevski naslov, uzela prijestolno ime Maatkare i počela se prikazivati s kraljevskom pregačom, pastirskim žezlom i lažnom bradom.

Tekst na njezinu obelisku u Karnaku prikazuje tu odluku kao Amonovu zapovijed izrečenu pred dvorom, a to je najbliže što imamo njezinu vlastitom opravdanju. Tutmozisa III. nije svrgnula. Vladali su zajedno, ona kao starija vladarica, sve do njezine smrti. Kancelarija, žitnice i radionice odgovarale su njoj, dok su se godine vladavine i dalje računale u ime Tutmozisa III.

Ključni pothvat uslijedio je devete godine vladavine, oko 1471. pr. Kr.: ekspedicija u Punt. Reljefi na srednjoj terasi u Deir el-Bahariju prikazuju brodove na koje se tovare stabla tamjana u košarama, ebanovina, bjelokost, zlato, babuni i smirna, te flotu koja se vraća u Tebu. Bio je to državni pothvat s mornaričkom pratnjom i imenovanim dužnosnikom na čelu, a hram koji prikazuje njegov teret plaćen je iz istog viška.

Imovinu iza ove brojke čine ponajprije građevine i sustavi, a ne predmeti. Posmrtni hram u Deir el-Bahariju, terasasto uklopljen u litice nasuprot Tebi, projektirao je Senenmut i u njemu se spajaju tvrdnja o zakonitoj kraljevskoj vlasti i djelatna kultna kapela. U Karnaku je podigla dva obeliska od ružičastog granita, od kojih jedan i danas stoji. Gradila je u Luksoru i dala isklesati svetište u stijeni Speos Artemidos kraj Beni Hasana.

Ispod kamena ležala je proizvodna osnovica: zemlja koju je natapala poplava, žitnice, stada, nubijska nalazišta zlata, kamenolomi u Asuanu i pisarska birokracija koja je sve to procjenjivala i bilježila. Samo je posjed Karnaka ubirao zakupnine, prinose i radnu snagu iz cijele regije. Ništa od toga nije mogla prodati. Mogla je time upravljati, a hramovi koje je darivala pohranjivali su ono što je preusmjeravala, služeći kao banke i skladišta, ali i kao svetišta.

Egipatski prihodi ovisili su o poplavi. Svakog ljeta Nil bi preplavio polja, a kad bi se povukao, država je uzimala udio žetve u žitu, pohranjivala ga u žitnice i isplaćivala kao obroke ljudima koje je zapošljavala. Isti kalendar osiguravao je i radnu snagu: seljaci koji nisu imali posla dok su im polja bila pod vodom upisivani su u ekipe za gradnju i vađenje kamena. Stoka, ribarstvo i obrtničke radionice oporezivali su se po istom načelu.

Ekspedicija u Punt donijela je robu koja se nije mogla proizvesti kod kuće, prije svega tamjan i smirnu. Njihova vrijednost bila je u koncentraciji, a ne u količini, i zato je jedno jedino putovanje zaslužilo da bude uklesano preko cijelog zida hrama.

Najveći dio viška vraćao se u kamen. Samo je Deir el-Bahari zahtijevao vađenje kamena, prijevoz, rampe i godine stručnog rada, a Karnak, Luksor i Speos Artemidos dolazili su povrh toga. Ekspediciju u Punt trebalo je opremiti, popuniti posadom i opskrbiti mnogo prije nego što je stigao ikakav tamjan.

Drugo odredište bilo je svećenstvo. Hramovi su dobivali zemlju, stoku i prinose, a Amonovi svećenici u Karnaku bili su skupina čija je potpora njezinu vladavinu činila održivom. Njihovo financiranje bilo je dio cijene vlasti, a prinosi koje su primali trošili su se svakodnevno, a ne pohranjivali.

Egiptolozi rekonstruiraju to gospodarstvo iz upravnih papirusa, ostraka i pečata, iz grobnih životopisa koji navode što je pojedini dužnosnik primio te iz samih hramova. Obračuni žita, popisi radnika i evidencije isporuka pokazuju kako se stroj hranio, a reljefi iz Punta čitaju se kao detaljan popis tereta u slikovnom obliku.

Ono što se ne može znati jest ukupni iznos. Nijedan proračun nije sačuvan, cijene nikada nisu bile tržišne, a granica između krune, hrama i kućnog posjeda bila je nejasna. Svako preračunavanje u dolare tek je procjena reda veličine, pa ta brojka služi za rangiranje.

Na portalu licnosti.com Ramzes II. procijenjen je na oko 120 milijardi dolara, a Keops na oko 65 milijardi dolara, naspram 50 milijardi dolara za Hatšepsut. Razlika je ponajprije aritmetička. Ramzes je vladao šezdeset i šest godina i gradio na desetak lokacija; Keops je vodio najveći pojedinačni graditeljski projekt u egipatskoj povijesti; Hatšepsut je imala otprilike dvadeset i dvije godine i sažetiji program. Po godini vladavine to troje bilo je bliže nego što ukupni iznosi sugeriraju; ukupni se iznosi jednostavno zbrajaju.

Duljina vladavine i razmjeri gradnje određuju poredak, zato se dobro dokumentirana, ali kraća vladavina nalazi ispod duljih koje su crpile iz istog gospodarstva.

• Oko 1508. pr. Kr. Rođena u Tebi kao kći Tutmozisa I. i kraljice Ahmose.
• Oko 1492. pr. Kr. Udaje se za polubrata Tutmozisa II. i postaje kraljica supruga.
• Oko 1479. pr. Kr. Tutmozis II. umire, a ona postaje regentica maloljetnog Tutmozisa III.
• Oko 1473. pr. Kr. Preuzima puni faraonski naslov kao Maatkare i vlada kao kralj.
• Oko 1471. pr. Kr. Šalje flotu u Punt; teret je uklesan u Deir el-Bahariju.
• Oko 1458. pr. Kr. Umire u dvadeset i drugoj godini zajedničke vladavine.

Neko vrijeme nakon njezine smrti, potkraj vladavine Tutmozisa III. ili za vladavine njegova nasljednika, napadnut je njezin lik. Kartuše su izdubljene dlijetom u Deir el-Bahariju i na drugim lokacijama, kipovi su razbijeni i bačeni u kamenolom, a neki njezini likovi preklesani su u muške. Kampanja je bila neujednačena: bila je usmjerena na njezino ime i lik, a ne na svaki njezin trag, i nikada nije posve uspjela.

Umrla je oko 1458. pr. Kr. i pokopana je u grobnici KV20 u Dolini kraljeva, koju je dala isklesati za oca, a zatim proširila. Grobna komora ispražnjena je u moderno doba i u njoj su bili sarkofazi, ali ne i netaknut kraljevski ukop. Mjesto ukopa je pouzdano; identifikacija određene mumije kao njezine temelji se na jednom zubu i i dalje je predmet rasprave.

Je li Hatšepsut bila faraonica? I jedno i drugo, jedno za drugim. Počela je oko 1479. pr. Kr. kao regentica maloljetnog Tutmozisa III. i vladala u njegovo ime. Oko 1473. pr. Kr. preuzela je puni kraljevski naslov i vladala kao faraonica, dok je Tutmozis III. i dalje nominalno bio suvladar. Egipatski tekstovi nazivaju je kraljem, njezini kipovi nose kraljevske insignije, a ubraja se među potvrđene žene faraone starog Egipta.

Kako je financirala Deir el-Bahari? Iz redovitih državnih prihoda: žita prikupljenog nakon poplave, radne snage angažirane dok su polja bila pod vodom i kamena iz tebanskih brda i Asuana. Radove je nadzirao Senenmut. Hram nije financiran iz osobnog bogatstva, nego iz riznice kojom je upravljala kao faraonica, a upravo to opisuje procjena od 50 milijardi dolara za njezinu vladavinu od otprilike dva desetljeća.

Koliko je toga bilo osobno vlasništvo? Vrlo malo, u bilo kojem suvremenom smislu. Zemlja, rudnici, žitnice i hramovi pripadali su institucijama, a prijestolje je stajalo iznad svih njih. Hatšepsut je mogla raspolagati viškom cijele zemlje, ali ga nije mogla prodati niti ostaviti u nasljedstvo kao privatno bogatstvo. Iznos vrednuje njezin nadzor nad državnim resursima tijekom otprilike dvadeset i dvije godine, a ne vlasništvo nad imovinom koja se može prodati.

Zašto je njezino sjećanje napadnuto? Motivi nisu zabilježeni ni u jednom sačuvanom tekstu. Brisanje se usredotočilo na njezino ime i lik, a ne na spomenike, koji su uglavnom ostali stajati i kasnije su ponovno korišteni. Dogodilo se desetljećima nakon njezine smrti, potkraj vladavine Tutmozisa III. ili za vladavine njegova nasljednika. Egiptolozi to tumače kao pokušaj da se obnovi nasljedna linija preko Tutmozisa III.

Gdje je Hatšepsut pokopana? U grobnici KV20 u Dolini kraljeva, koju je dala isklesati za oca Tutmozisa I. i kasnije proširila za sebe. Ispražnjena je u moderno doba i u njoj su bili sarkofazi, ali ne i netaknut kraljevski ukop. Identifikacija određene mumije kao njezine temelji se na jednom zubu i i dalje je predmet rasprave, pa je lokacija sigurna, ali tijelo nije.