Ramesses III: neto vrijednost

Radna procjena za Ramzesa III. iznosi 55 milijardi dolara. To nije osobno bogatstvo. Nijedan faraon nije posjedovao imovinu koja se mogla prodati, a nije postojalo ni tržište na kojem bi se mogla odrediti cijena udjela u Egiptu. Brojka procjenjuje ono što je vladar mogao pokrenuti kao poglavar države: nilsko žito, zlato iz pustinje i Nubije, prisilnu radnu snagu i prihode hramova.

Obuhvaća otprilike trideset i jednu godinu, od 1186. do 1155. pr. Kr., i mjeri kapacitet, a ne gotovinu. Palača je uzimala dio žetve, hramovi drugi dio, a ostatkom su se plaćali vojska i pisari.

Ramzes III. stupio je na prijestolje oko 1186. pr. Kr. kao sin Setnakhtea, kralja koji je preuzeo vlast u rascjepkanoj zemlji na kraju 19. dinastije. Prva je zadaća bila obnova: ponovno uspostaviti nadzor nad Gornjim Egiptom, ponovno otvoriti rudnike i kamenolome te napuniti žitnice. Rani prihodi odlazili su na učvršćivanje vlasti.

Peta godina vladavine donijela je pohod protiv libijskih skupina koje su prodirale u zapadnu Deltu. Veća kriza uslijedila je u osmoj godini, kada je savez koji današnji znanstvenici nazivaju Narodima s mora krenuo na Egipat kopnom i morem. Izvještaj uklesan na zidovima Medinet Habua opisuje flotu uništenu na ušću Nila i kopnenu vojsku slomljenu na rubu Delte, a zarobljenici su naseljeni u vojne kolonije. Drugi libijski rat zabilježen je u 11. godini.

Te su pobjede osigurale danak i zarobljenike, a s njima i viškove kojima je plaćen Medinet Habu, utvrđeni kompleks hrama i palače na zapadnoj obali u Tebi koji je služio kao spomenik, skladište i upravno središte. Mehanizam iza toga bio je birokratski: vezir je nadzirao službenike žitnica i riznice, hramski posjedi prolazili su reviziju, a ekspedicije u Istočnu pustinju i na Sinaj slane su s pratnjom i bilježene na stelama uz stijene kamenoloma. Egipat u tom razdoblju nije imao kovani novac; vrijednost se računala u težini metala i mjerama žita, pa je pravi posao riznice bilo knjigovodstvo u naravi, a ne u novcu.

Otprilike od sredine vladavine ton se mijenja. Darovi hramovima su se umnožili, što je kasnije zabilježeno u Harrisovu papirusu, dok su cijene žita rasle, a obroci koje su dugovali radnicima počeli su kasniti. Do 29. godine obrtnici iz Deir el-Medine prestali su raditi. Vladavina je završila 1155. pr. Kr. zavjerom u kraljevskom haremu.

Kruna je nadzirala zemlju, vodu, ljude i metal. Obradiva polja uz Nil bila su u velikim cjelinama u rukama hramova i kraljevskih posjeda, a obrađivali su ih seljaci koji su dugovali i rad i dio uroda. Žitnice su bile obrtni kapital: žito se čuvalo godinama i dijelilo kao plaća, pa je bilo bliže valuti nego zlato.

Uz zemlju tu su bili rudnici, nubijski zlatni put, rudnici bakra na Sinaju i luke koje su primale cedrovinu i vino. Stoka, brodovi i sluge pripadali su istom fondu. Kralj sve to nije izravno posjedovao; on je time upravljao.

Godišnji prihod činio je udio u žetvi, procijenjen i ubran u žitu, uz proizvode krunske zemlje i prinos rudnika. Danak je stizao iz Nubije i levantskih gradova koji su još bili pod egipatskim utjecajem, katkad u dobrima, a katkad u ljudima.

Razmjeri se najbolje vide u radnoj snazi koju je to uzdržavalo. Deir el-Medina hranila se iz državnih žitnica prema utvrđenom obroku, a njezini ostrakoni bilježe isporuke žita, ribe i piva u uobičajenim godinama. Pomnožite to sa svakom hramskom radionicom i garnizonom.

Većina se vratila u sustav koji ju je i stvorio. Harrisov papirus, sastavljen nakon njegove smrti, navodi darove u zemlji, zlatu, stoci, brodovima i slugama hramovima u Tebi, Heliopolu i Memfisu, a taj je prijenos bio dovoljno velik da velik dio proizvodnih kapaciteta zemlje prebaci u ruke svećenstva.

Ostatak je otišao na rat i kamen. Pohodi u 5., 8. i 11. godini progutali su ljude, oružje i brodove; Medinet Habu progutao je desetljeća vađenja kamena; kraljevska grobnica zahtijevala je stalnu radnu snagu. Papirus o štrajku pokazuje da je žito koje je trebalo biti isplaćeno ležalo negdje drugdje.

Nijedan proračun nije sačuvan, a 55 milijardi dolara ne može se iščitati ni iz jednog dokumenta. Sačuvana je upravna građa neobično bogate vrste: Harrisov papirus, dugačak popis hramskih zaklada sastavljen za vladavine Ramzesa IV.; natpisi u Medinet Habuu; tisuće ostrakona iz Deir el-Medine; te sudski papirus sa suđenja za haremsku zavjeru.

Zajedno pokazuju kategorije, omjere i propuste, ali gotovo nikakve cijene. Žito se vrednovalo prema drugim dobrima po običaju, a ne po tržištu, pa svaki suvremeni zbroj počiva na pretpostavkama o broju stanovnika, veličini žetve i vrijednosti vreće pira dvozrnca. Procjena je modelirana, a ne zabilježena.

Ramzes II. procjenjuje se na oko 120 milijardi dolara, a Seti I. na oko 45 milijardi dolara. Ramzes II. vladao je šezdeset i šest godina, otprilike dvostruko dulje, a njegov zbroj odražava to trajanje i veće carstvo na vrhuncu moći. Po godini vladavine njih su dvojica bliže nego što sugeriraju naslovne brojke.

Seti I. nalazi se ispod obojice. Vladao je desetak godina i naslijedio zemlju koja se još oporavljala od amarnskih potresa, iako je u Abidu i Karnaku gradio u razmjerima koje mala prihodovna osnovica ne bi mogla podnijeti. Ramzes III. smješten je između njih.

• 1186. pr. Kr. Stupanje na prijestolje kao sin Setnakhtea; nasljeđuje ponovno ujedinjen, ali iscrpljen Egipat.
• 5. godina Pohod protiv libijskih skupina u zapadnoj Delti.
• 8. godina Poraz Naroda s mora na kopnu i moru, uklesan na zidovima Medinet Habua.
• 11. godina Drugi libijski rat; kompleks hrama i palače dostiže puni opseg.
• 29. godina Obroci izostaju i radnici na grobnicama štrajkaju, što je prvi zabilježeni prekid rada.
• 1155. pr. Kr. Smrt tijekom haremske zavjere; nasljeđuje ga Ramzes IV. i sastavlja se Harrisov papirus.

Zabilježeni sudski slučaj iz te vladavine jest haremska zavjera, o kojoj je sudilo posebno povjerenstvo, a opisana je u sudskom papirusu. Žene iz kraljevskog kućanstva, dvorjani i službenici harema, među njima i kraljica po imenu Tiye, optuženi su da su kovali urotu kako bi na prijestolje doveli jednog od kraljevih sinova. Okrivljenici su proglašeni krivima; neki su osuđeni na smrt, drugi na sakaćenje. Ramzes III. umro je dok je suđenje još trajalo.

Snimanje mumije 2012. otkrilo je dubok rez preko grla, skriven materijalom za balzamiranje, što odgovara nasilnoj smrti, ali ne dokazuje zavjeru. Naslijedio ga je Ramzes IV., koji je naručio Harrisov papirus. Dinastija je potrajala još osam vladavina, ali se nikada nije oporavila, a završila je s Ramzesom XI.

Je li Ramzes III. osobno posjedovao 55 milijardi dolara? Nije. Brojka procjenjuje resurse koje je mogao pokrenuti kao poglavar države: porezno žito, rudarsku proizvodnju, danak, radnu snagu i prihode hramova. Nije postojalo tržište na kojem bi se takva imovina mogla procijeniti ili prodati, a granica između kraljevske i hramske imovine bila je tanka. Ona opisuje nadzor nad gospodarstvom, a ne stanje na bankovnom računu, i riječ je o suvremenoj procjeni, a ne o zabilježenom iznosu.

Što se dogodilo u osmoj godini njegove vladavine? Savez koji današnji znanstvenici nazivaju Narodima s mora napao je Egipat kopnom i morem, očito nakon što je unio pomutnju u istočno Sredozemlje. Ramzes III. bilježi pomorsku bitku na ušću Nila i kopneni sukob na granici Delte, a oba su prikazana u reljefu u Medinet Habuu. Egipat je preživio, ali ti pohodi označavaju granicu njegova dosega u inozemstvu, a ne širenje.

Što je Harrisov papirus? Vrlo dugačak papirus sastavljen za vladavine Ramzesa IV. koji popisuje što je njegov otac darovao hramovima u Tebi, Heliopolu i Memfisu: zemlju, zlato, stoku, brodove, vrtove i sluge. To je najpotpuniji sačuvani iskaz kraljevskih zaklada iz starog Egipta i ono što je ovdje najbliže financijskom izvještaju. Napisan je kako bi slavio kralja, pa bilježi darove, a ne troškove.

Zašto se njegova vladavina povezuje s prvim štrajkom radnika? U 29. godini njegove vladavine obrtnici koji su klesali i ukrašavali kraljevske grobnice u Deir el-Medini prestali su raditi jer im nisu stigli mjesečni obroci žita. Torinski papirus o štrajku bilježi kako su krenuli prema hramu i suočili se sa službenicima. Smatra se najranijim dokumentiranim štrajkom u povijesti jer je dokumentacija sačuvana, a ne zato što se ništa slično nije dogodilo ranije.

Kako je Ramzes III. umro? Umro je 1155. pr. Kr., tijekom suđenja za haremsku zavjeru, a uzrok nije razjašnjen. Snimanje objavljeno 2012. otkrilo je širok rez kroz grlo, vjerojatno nanesen oštricom, koji su balzameri prikrili. To odgovara ubojstvu i povjesničari nasilan kraj opisuju kao vjerojatan, iako slučaj ostaje otvoren i nije sačuvano nikakvo priznanje.