Ramesses II: neto vrijednost

Procjenjujemo da je Ramzes II. tijekom svoje šezdeset i šest godina duge vladavine kontrolirao resurse vrijedne oko 120 milijardi dolara u današnjem novcu. To nije osobno bogatstvo u modernom smislu. Riječ je o vrijednosti poljoprivrednih viškova, zlata, rada i danka koji su prolazili kroz njegove ruke kao poglavara egipatske države.

Ta je razlika važna. Današnji milijarderas posjeduje dionice koje može prodati. Faraon je posjedovao zemlju, odnosno on je bio zemlja: zemljištem, rudnicima, žitnicama, hramovima i ljudima upravljalo se u njegovo ime, a između riznice i prijestolja nije postojala granica. Naš je broj pokušaj da se toj kontroli odredi suvremena cijena.

Ramzes II. rođen je oko 1303. pr. Kr. kao sin Setija I., a na prijestolje je stupio 1279. pr. Kr. Bogatstvo koje je naslijedio već je bilo plod sustava građenog petnaest stoljeća: nilske poplave oporezivane u žitu, nubijskih rudnika zlata u kojima se radilo prisilno i birokracije pisara koja je bilježila svaku žetvu, stado i pošiljku.

Njegovo prvo desetljeće bilo je vojničko. Pete godine vladavine, oko 1274. pr. Kr., krenuo je na Hetite kod Kadeša na rijeci Orontu. Bitka je završila neriješeno, obje su strane proglasile pobjedu, a on je iz nje naučio da se carstvo silom više ne može širiti. Rezultat je bio mirovni ugovor s Hattušilijem III. oko 1259. pr. Kr., najstariji sačuvani mirovni sporazum između dviju država, koji je do kraja njegove vladavine osigurao sjevernu granicu.

Kad je granica bila sređena, viškovi su otišli u gradnju. Gradio je u Abu Simbelu, podigao Ramesseum na zapadnoj obali kod Tebe, dovršio radove u Luksoru i Karnaku, u Delti osnovao novu prijestolnicu Pi-Ramzes i diljem zemlje dao isklesati svoje kolosalne kipove. Svaki od tih projekata plaćen je iz državnih prihoda, zbog čega su upravo oni najjasniji dokaz onoga što je kontrolirao.

Imovina na kojoj počiva procjena fizička je i može se i danas posjetiti. Žitnice i riznica u Pi-Ramzesu, nalazišta zlata u Nubiji, hramski posjedi u Tebi i Memfisu, kamenolomi u Asuanu i Gebel el-Silsili te flota koja je žito prevozila niz Nil. Svime time upravljali su službenici koje je imenovala kruna, a svaki je od tih izvora donosio prihod kakav nijedan privatni pojedinac nije mogao dosegnuti.

Kolosalne kipove valja spomenuti kao dokaz, a ne kao bogatstvo. Za jedan granitni kolos bili su potrebni mjeseci vađenja kamena, prijevoza i klesanja koje su obavljale ekipe stručnjaka, a samo ih je Ramesseum imao nekoliko desetaka. Njihova je vrijednost pokazatelj viškova koje je bilo moguće pokrenuti.

Prihodi egipatske države bili su ponajprije poljoprivredni. Žito iz doline Nila hranilo je stanovništvo, plaćalo radnike i punilo žitnice koje su zemlju održavale kroz loše poplave. Tome su se pridruživali zlato iz Nubije, bakar sa Sinaja, cedar iz Libanona i danak levantskih vazalnih država.

Razmjere je teško dočarati. Broj stanovnika Egipta u doba Novog Kraljevstva procjenjuje se na tri do četiri milijuna, a država je uzimala udio u gotovo svakoj žetvi. Samo hramski posjedi, kojima se upravljalo u kraljevo ime, kontrolirali su zemlju, stoku i radnu snagu u razmjerima kojima se nijedan privatni pojedinac u starom svijetu nije ni približio.

Gotovo sve vraćalo se u državu. Hramovi su bili najveće pojedinačno odredište: istodobno su bili vjerske ustanove, zemljoposjednici i poslodavci, a darivanjem hramova faraon je osiguravao vlastiti legitimitet i odanost svećenstva.

Drugi dio odlazio je vojsci, osobito u ranim pohodima. Treći su trošili dvor i kraljevsko kućanstvo, uključujući vrlo brojnu obitelj: Ramzesu II. pripisuje se više od stotinu djece s glavnim i mnogobrojnim sporednim suprugama. Grobnica u Dolini kraljeva, KV7, i posmrtni hram bili su državni projekti, a ne osobne kupnje.

Dokazi su arheološki i dokumentarni. Reljefi bitke u Abu Simbelu i Pentaurova pjesma opisuju Kadeš. Ugovor s Hetitima sačuvan je u dvije inačice, jednoj u Egiptu i drugoj u hetitskoj prijestolnici. Upravni papirusi bilježe isporuke žita, rasporede rada i obroke isplaćivane radnicima, a osobito Torinski papirus o štrajku iz kasnije vladavine pokazuje kako je sustav mogao zakazati.

Ništa od toga ne daje bilancu. Našu procjenu gradimo tako da objavljene procjene prihoda egipatske države u doba Novog Kraljevstva pomnožimo s trajanjem vladavine i preračunamo u današnje vrijednosti usporedbom proizvodnje po stanovniku. Metoda je ilustrativna, a ne precizna, i tako je i označavamo.

Među faraonima na ovoj stranici Ramzes II. zauzima prvo mjesto, ispred Tutmozisa III. s oko 95 milijardi dolara i Amenhotepa III. s oko 85 milijardi dolara. Njegova je prednost trajanje: šezdeset i šest godina ubiranja istih viškova bez većeg gubitka teritorija.

Usporedba sa suvremenim bogatstvima pogreška je u kategoriji i to otvoreno kažemo. Faraonova brojka predstavlja kontrolu nad cijelim gospodarstvom tijekom desetljeća, a ne hrpu utržive imovine na određeni dan.

• 1303. pr. Kr. Rođen kao sin Setija I., odrastao na dvoru u Delti.
• 1279. pr. Kr. Stupa na prijestolje i započinje šezdeset i šest godina dugu vladavinu.
• 1274. pr. Kr. Bori se s Hetitima kod Kadeša i ishod bitke dva desetljeća koristi u propagandne svrhe.
• 1259. pr. Kr. Potpisuje mirovni ugovor s Hattušilijem III., najstariji sačuvani sporazum te vrste.
• 1265. pr. Kr. Na južnoj granici u stijenu se kleše Abu Simbel.
• 1213. pr. Kr. Umire u devedesetoj godini i biva pokopan u Dolini kraljeva.

Pravnih zapisa u modernom smislu nema. Najbliži im je ugovor, koji je utvrđivao obveze između dviju država, uključujući izručenje bjegunaca, i koji su obje strane poštovale desetljećima nakon njegove smrti.

Njegovo tijelo imalo je neobično dobro dokumentiran zagrobni život. Mumija je u devetnaestom stoljeću premještena u Egipatski muzej u Kairu, a 1976. prevezena je zrakoplovom u Pariz na konzervaciju, gdje je tretirana zbog oštećenja od gljivica. I danas je to faraon čije ime zna većina Egipćana i većina turista, što je samo po sebi mjera koliko je temeljito njegov graditeljski program uspio.

Koliko je bio bogat Ramzes II.? Kontrolirao je cijelu državu, a resurse koji su prošli kroz njegove ruke procjenjujemo na današnjih 120 milijardi dolara. To je mjera kontrole nad zemljom, žitom, zlatom i radnom snagom, a ne stanje na osobnom bankovnom računu.

Je li ta brojka točna? Nije. Riječ je o ilustrativnoj procjeni temeljenoj na objavljenim radovima o prihodima egipatske države i pretpostavljenom trajanju vladavine. Shvatite je kao način usporedbe drevnih vladara međusobno, a ne sa suvremenim milijarderasima.

Što je zapravo posjedovao? U načelu sve, no stvarnu imovinu činile su žitnice, rudnici, hramski posjedi i radna snaga kojima se upravljalo u njegovo ime. Privatno vlasništvo u modernom smislu za krunu jedva da je postojalo.

Je li njegov graditeljski program donosio novac? Ne izravno. Hramovi i spomenici bili su potrošnja golemih razmjera, plaćena iz prihoda. Njima se kupovao legitimitet, a on je održavao priljev prihoda.

Zašto je rangiran iznad drugih faraona? Zbog duljine vladavine i stabilnosti gospodarstva koje je naslijedio. Šezdeset i šest godina viškova, bez prekida zbog većih gubitaka teritorija, daje veći zbroj od kraće ili osporavanije vladavine.