Seti I: neto vrijednost

Radna procjena za Setija I. iznosi 45 milijardi dolara. Nije riječ o osobnom bogatstvu. Nijedan faraon nije posjedovao imovinu koja se mogla prodati, a nije postojalo ni tržište na kojem bi se mogla odrediti cijena udjela u Egiptu. Brojka procjenjuje ono što je Seti mogao pokrenuti kao poglavar države: žito dobiveno od nilskih poplava, zlato iz Istočne pustinje i Nubije, rad novačenih seljaka i vojnu obvezu.

Obuhvaća otprilike desetljeće, od oko 1290. do 1279. pr. Kr., i treba je čitati kao mjeru kapaciteta, a ne kao gotovinu u riznici. Prihodi hramova, zakupnine s kraljevskih posjeda i prinos rudnika prolazili su kroz institucije koje su odgovarale njemu. Palača je uzimala svoj dio, hramovi svoj, a ostatak je plaćao vojsku, kamenolome, klesare i slikare.

Brojka pokazuje red veličine, a ne revidiranu bilancu.

Oko 1290. pr. Kr. Seti je stupio na prijestolje kao sin Ramzesa I., čija je vladavina trajala jedva godinu ili dvije. Naslijedio je zemlju koja je izgubila svoje sirijsko carstvo i još se oporavljala od vjerskih potresa iz Ehnatonova doba.

Prva godina. Već je za nekoliko mjeseci ratovao u Kanaanu. Cilj je bio praktičan: zadržati obalnu cestu i vazale koji su ga opskrbljivali drvom, uljem i vinom.

Od druge do četvrte godine. Pozornost se okrenula na zapad, protiv libijskih skupina koje su pritiskale Deltu, i na jug, prema Nubiji, gdje je pohod osigurao zlatne putove i utvrde uz Nil. Iz tog razdoblja potječu bunari i stražarnice na pustinjskim cestama.

Od pete do osme godine. Vladavina se pretvara u gradilište. Ekspedicije su odlazile u Wadi Hammamat po grauvaku i u Istočnu pustinju po zlato, dok su počinjali radovi u Abidu, Karnaku i na njegovoj grobnici. Ništa nije financirano zaduživanjem. Sve se plaćalo iz prihoda prethodne godine, pa je tempo gradnje pratio sigurnost granica.

Od devete do jedanaeste godine. Gradnja se nastavljala i dok je vojska bila odsutna. Na postojanje trajnog sporazuma s hetitskim dvorom često se zaključuje iz stabilne sjeverne granice koju je naslijedio njegov sin.

Oko jedanaeste godine. Posljednji pohod, koji se obično smješta u Nubiju, posljednji je datirani događaj vladavine. Umro je oko 1279. pr. Kr. i pokopan je u KV17. Njegov sin Ramzes II. naslijedio je granicu koju je on stabilizirao.

Imovina je bila institucionalna, a ne osobna. Hramski posjedi u Abidu, Tebi i Memfisu imali su zemlju, stada i radnu snagu, a njihovim se prihodima upravljalo u kraljevo ime. Zlatne rudnike Istočne pustinje i Nubije iskorištavale su državne ekspedicije, katkad uz prisilni rad, a kamenolomi u Asuanu i Wadi Hammamatu davali su kamen.

Nubija je plaćala danak u zlatu, stoci i ljudima. Vojska, okupljena novačenjem i ojačana profesionalnim postrojbama, bila je istodobno imovina i stalni trošak, a pogranične utvrde trajno su opterećivale riznicu. Posjed je bio i skup obveza: hramovi su držali zemlju oslobođenu poreza, dužnosnici su dobivali posjede u zamjenu za službu, a kruna je mogla preraspodijeliti i jedno i drugo.

Dvorske radionice, žitnice i riječna flota bile su dio istog posjeda, premda su iza sebe ostavile manje tragova.

Žito je bilo temelj. Država je uzimala dio žetve kao porez, pohranjivala ga u žitnice i njime plaćala svoje radnike, pa je žito služilo i kao valuta. Skladišni kapacitet i sam je bio bogatstvo: puna žitnica omogućavala je državi da prebrodi lošu godinu. Rudarstvo je davalo metal i kamen koji se nisu mogli uzgojiti, a trgovina je donosila cedrovinu, bakar i ulje.

Danak je pristizao neredovito, nakon pohoda, a ne prema proračunu. Podjela između palače i hramova bila je presudna: velik dio prihoda bio je trajno namijenjen hramovima za žrtve i plaće, pa je kruna rat financirala iz onoga što je preostalo.

Abid je progutao mnogo: vapnenački hram sa sedam svetišta, popis kraljeva i Osireion iza njega. Karnak je uzeo još više, uključujući sjeverni zid s prizorima njegovih pohoda i početak Velike hipostilne dvorane, koju je dovršio Ramzes II.

KV17 bio je projekt golemih troškova u radu, pigmentima i oslikavanju. Svaka oslikana prostorija zahtijevala je žbuku, skele i specijalizirane crtače, a radovi su godinama tekli bez prekida.

Osim spomenika, stalni troškovi bili su dosadni i neumoljivi: pogranični garnizoni, održavanje graničnih utvrda, opskrba rudarskih ekspedicija u pustinji i obroci koji su pripadali radnicima što su klesali i vukli kamen.

Malo što upućuje na to da je ikakva pričuva nadživjela njegovu vladavinu.

Dokazi su monumentalni, a ne financijski. Imamo stele iz Bet Šeana, ratne prizore na zidu u Karnaku, popis kraljeva iz Abida s imenima njegovih prethodnika i slike u grobnici koje ga prikazuju s bogovima. Nema poreznih popisa, računa ni cijena, pa nije sačuvano ništa što bi se moglo zbrojiti u bilancu.

Ostalo daje arheologija: Osireion, hram u Kanaisu u Istočnoj pustinji, radionice i sama grobnica. Kronologija je i dalje nesigurna za nekoliko godina, a procjene broja stanovnika Egipta znatno se razlikuju.

Setijevi vlastiti natpisi izjave su o postignućima, a ne računi, i uklesani su da bi uvjeravali.

Ramzes II. procijenjen je na oko 120 milijardi dolara, a Hatšepsut na oko 50 milijardi dolara. Razlika je uglavnom posljedica vremena i razmjera: Ramzes je vladao šezdeset i šest godina, a Seti deset, pa se sličan godišnji prihod zbraja u mnogo veći ukupni iznos.

Hatšepsut je vladala manjom, slabije militariziranom državom i velik dio svojih pothvata financirala je trgovinom, osobito ekspedicijom u Punt. Seti se nalazi između njih dvoje: vladao je kraće od oboje, ali s vojnim i graditeljskim programom koji je trošio sve što je prikupio.

Ono što je svatko od njih mogao potrošiti u pojedinoj godini možda je bilo bliže nego što ukupni iznosi sugeriraju.

• Oko 1300. pr. Kr. Rođen je kao sin Ramzesa I., vojnika koji je u kasnoj dobi postao faraon.
• Oko 1290. pr. Kr. Nasljeđuje oca i vlada kao Menmaatre, s riznicom koju treba obnoviti.
• Prva godina Pohod u Kanaan, obilježen stelom podignutom u Bet Šeanu.
• Od druge do četvrte godine Operacije protiv libijskih skupina u Delti i pohod u Nubiju.
• Od pete do desete godine Abid, Karnak i grobnica KV17 istodobno su u gradnji.
• Oko 1279. pr. Kr. Umire nakon otprilike desetljeća vladavine i pokopan je u grobnici KV17 u dolini.

Seti I. umro je oko 1279. pr. Kr. nakon otprilike desetljeća na prijestolju i pokopan je u KV17, u sarkofagu od kalcita s uklesanim tekstovima iz Knjige vrata. Grobnicu je 16. listopada 1817. otvorio Giovanni Belzoni, a sarkofag je poslije kupljen za Soane Museum u Londonu, gdje se i danas nalazi.

Pljačkaši grobnica dospjeli su do ukopa davno prije toga, a tijela nije bilo u lijesu. Njegova mumija pronađena je 1881. u kraljevskom skrovištu u Deir el-Bahriju i danas se nalazi u Kairu. KV17 stradao je od poplava, soli i posjetitelja, a dijelovi njegovih ukrasa nalaze se u europskim muzejima.

Njegov sin dovršio je hram u Abidu i dogradio grobnicu.

Je li Seti I. osobno posjedovao 45 milijardi dolara? Ne. Riječ je o suvremenoj procjeni sredstava kojima je upravljao kao poglavar egipatske države: porezno žito, prinos rudnika, danak i radna snaga. Stari Egipat nije imao tržište na kojem bi se takva imovina mogla procijeniti ili prodati, a granica između kraljevske riznice i hramskih zaklada bila je tanka, pa brojka opisuje nadzor, a ne vlasništvo nad bilo čim.

Koliko je dugo vladao Seti I.? Desetak godina, obično od 1290. do 1279. pr. Kr., premda neki znanstvenici njegov dolazak na prijestolje smještaju nekoliko godina ranije. Najkasniji datirani događaj je pohod oko jedanaeste godine, a mumija upućuje na muškarca mlađeg od četrdeset godina u trenutku smrti. Dokazi odgovaraju vladavini od otprilike deset godina, što je raspon koji se koristi u cijelom ovom profilu i u gornjoj procjeni.

Koji mu je bio najveći graditeljski pothvat? Hram u Abidu, sa sedam svetišta, raskošnim reljefima i popisom kraljeva koji čuva imena ranijih vladara, uz mračni Osireion iza njega. Karnak i njegova grobnica također su progutali goleme resurse, a gradio je i u Memfisu i Heliopolu. Abid je jedini dovoljno dobro sačuvan da u kamenu pokaže što se tim proračunom moglo kupiti.

Zašto je njegova grobnica važna? KV17 proteže se više od 137 metara u stijenu i krije neke od najljepših slika u Dolini kraljeva, uključujući glasoviti lik nebeske božice Nut. Belzonijev izvještaj o njoj izazvao je senzaciju u Europi, a odljevi njezinih ukrasa utjecali su na kasnije oblikovanje. Ona ujedno pokazuje koliki je dio viška mogao progutati jedan jedini ukop.

Gdje se može vidjeti njegova mumija? U Kairu, u zbirci kraljevskih mumija koja je posljednjih godina preseljena u Nacionalni muzej egipatske civilizacije. Pronađena je 1881. u skrovištu u Deir el-Bahriju, a ne u njegovoj grobnici, u kojoj su pljačkaši djelovali davno prije nego što je Belzoni stigao 1817. Svećenici koji su je ondje sakrili štitili su tijelo upravo od takve sudbine i u tome su uspjeli.