Niko Tokić Kartelo bogatstvo

Procjena za 2026. iznosi oko 8 milijuna dolara. Broj je izveden iz vrijednosti tri aktivne tvrtke, nekretnina u Zagrebu i Šibeniku te udjela u obiteljskom poslovanju, umanjen za obveze koje proizlaze iz ranijih stečajeva. Nikakav službeni imovinski podatak ne postoji, jer sve tvrtke posluju kao društva s ograničenom odgovornošću bez obveze javne objave vlasničke strukture u cijelosti.

Raspon je širok, od 3 do 15 milijuna dolara. Donja granica pretpostavlja da vrijednost treba vezati uz ostvareni prihod i dobit, a gornja da se u obzir uzima tržišna vrijednost tvornice i zemljišta koje Furnir drvni centar koristi u Zagrebu. Nijedna od tih vrijednosti nije javno procijenjena, pa je procjena nužno konzervativna.

Poseban element je vlasnička struktura. Furnir drvni centar i IMEKO formalno su u stopostotnom vlasništvu supruge Nevie Tokić Kartelo, koja je i direktorica, dok je na Niku Tokića Kartela upisano društvo OKI MONT. Zbog toga se obiteljsko bogatstvo promatra kao cjelina, a ne isključivo kroz tvrtke upisane na njegovo ime.

Niko Tokić Kartelo rođen je 1966. u Zagrebu kao Željko Tokić, a ime je promijenio oko 2023., uzevši očevo ime Niko i majčino prezime Kartelo. Roditelji su otišli na rad u Njemačku, a dio radnog iskustva stekao je i sam u inozemstvu, gdje je prema vlastitim izjavama vodio veći tim ljudi.

Njegov glavni poslovni potez nije bilo osnivanje nove tvrtke, nego preuzimanje postojeće iz stečaja. Godine 2013. na javnom natječaju kupio je zagrebački Furnir, najstariju tvornicu za obradu i prodaju pločastih materijala u Europi. Tvrtku je dočekalo dvanaest radnika koji su pet godina radili u stečaju, a nekada je imala oko 250 zaposlenih.

Nakon preuzimanja osnovano je novo društvo Furnir drvni centar, koje je nastavilo proizvodnju pod starim brendom. Uz to je vodio ili osnivao još nekoliko društava, među kojima su Haberer usluge, IMONT Zagreb, EUROIM i RENOVO, a neka od njih danas su ugašena. Forbes je 2024. ocijenio da se okušao u šest tvrtki od kojih je tada samo jedna bila aktivna.

Tvornica i zemljište u Ulici Vjekoslava Heinzela u Zagrebu glavni su materijalni dio imovine. Furnir drvni centar tamo posluje s oko stotinu zaposlenih, a u 2025. najavljena je izgradnja nove, moderne tvornice. Vrijednost te nekretnine nije javno procijenjena, ali industrijsko zemljište u tom dijelu grada ima značajnu tržišnu cijenu.

Vlasništvo je koncentrirano u obitelji. Furnir drvni centar stopostotno je u vlasništvu Nevie Tokić Kartelo, koja je i direktorica. Ona je vlasnica i tvrtke IMEKO, smještene nekoliko kućnih brojeva dalje, čija je direktorica njihova kći Ivana Kolinger. Na samog Niku Tokića Kartela upisano je društvo OKI MONT, registrirano za krovopokrivačke radove.

Uz to se vežu udjeli u ranije osnovanim društvima, uključujući IMEKO iz Šibenika, koje je otišlo u stečaj 2011., te udjeli u ugašenim tvrtkama. Ti udjeli danas nemaju tržišnu vrijednost i u procjeni se tretiraju kao nula. Obitelj posluje bez vanjskih menadžera, a supruga i kći obnašaju upravljačke funkcije.

Furnir drvni centar u 2024. ostvario je ukupne prihode od oko 4,31 milijuna eura, a u 2025. oko 4,53 milijuna eura, što je rast od nekoliko postotaka. Poslovni rezultat je blizu nule: EBIT u 2025. iznosio je oko 66 tisuća eura. To je tvrtka s velikim prometom i malom maržom, tipična za preradu drva i trgovinu pločastim materijalima.

IMEKO, drugo obiteljsko društvo, bavi se savjetovanjem u vezi s poslovanjem i upravljanjem. Godišnje ostvaruje oko 43 tisuće eura prihoda s dva zaposlena. Riječ je o malom društvu koje služi kao servis za obiteljsko poslovanje, a ne kao samostalan izvor značajne dobiti.

OKI MONT, društvo upisano na Niku Tokića Kartela, bavi se krovopokrivačkim radovima i dio je građevinskog segmenta u koji se obitelj širi. Ukupni razmjeri poslovanja ostaju skromni u odnosu na regionalne industrijske grupe: govorimo o nekoliko milijuna eura prihoda i oko stotinu zaposlenih, a ne o stotinama milijuna.

Najveći izdatak u posljednjih deset godina bila su ulaganja u proizvodnju. Preuzimanje Furnira, kupnja postrojenja, sanacija pogona i najava nove tvornice zahtijevali su kapital koji se dijelom vraćao iz poslovanja, a dijelom iz drugih izvora. Tvrtka je nakon stečaja kretala s gotovo praznim pogonom, pa je svaki stroj bio kapitalni izdatak.

Drugi izdatak je društveni angažman. Kroz udrugu Mama, uspio sam dijeli potpore mladim poduzetnicima i poljoprivrednicima, a dio tog novca dolazi iz obiteljskih prihoda. Iznosi pojedinačnih potpora nisu javno objavljeni kao cjelina, pa se razmjeri tog davanja ne mogu precizno izračunati.

Treći izdatak su prethodna poslovna razdoblja. Društva poput Haberer usluga, EUROIM-a i IMONT Zagreba završila su gašenjem ili stečajem, što je značilo gubitak uloženog kapitala. Taj dio povijesti objašnjava zašto je današnja imovina koncentrirana u jednoj proizvodnoj tvrtki i u nekretninama, a ne u širokom portfelju.

Službeni podaci dostupni su u tri registra: sudskom registru, financijskim izvještajima koje objavljuje Fina i podacima Hrvatske narodne banke o zaduženosti. Iz njih se mogu očitati prihodi, dobit, broj zaposlenih i vlasnička struktura pojedinog društva, ali ne i ukupno bogatstvo vlasnika.

Za Furnir drvni centar podaci su jasni: prihod oko 4,5 milijuna eura, dobit blizu nule, oko stotinu zaposlenih, vlasnica Nevia Tokić Kartelo. Za IMEKO je prihod oko 43 tisuće eura s dva zaposlena. Za OKI MONT dostupni su osnovni registarski podaci i podaci o djelatnosti, bez detaljnijih pokazatelja u javnim bazama.

Ono što nije dokumentirano jest vrijednost nekretnina i opreme. Tvornički kompleks u Zagrebu nije javno procijenjen, a knjigovodstvena vrijednost opreme ne odgovara tržišnoj. Zato svaka procjena imetka mora ostati na razini raspona. Tvrdnje o milijunskim bogatstvima koje se povremeno pojavljuju u medijima nisu potkrijepljene dokumentima.

U usporedbi s vodećim hrvatskim industrijalcima, Tokić Kartelo pripada srednjem sloju poduzetnika. Furnir drvni centar je tvrtka s nekoliko milijuna eura prihoda, dok najveće domaće drvne i građevinske grupe ostvaruju desetke ili stotine milijuna. Razlika nije samo u veličini, nego i u modelu: on posluje s jednim pogonom i obiteljskim upravljanjem.

U odnosu na poduzetnike iz iste generacije koji su izgradili trgovačke lance ili IT kompanije, njegov imetak je skromniji i manje likvidan. Većina vrijednosti vezana je za nekretninu i strojeve, a ne za gotovinu ili tržišne udjele koje bi se moglo brzo unovčiti.

Zanimljiva je usporedba s političkim kandidatima s kojima se pojavljivao na izborima. Njegov imetak je veći od imetka prosječnog kandidata, ali znatno manji od imetka kandidata koji dolaze iz velikih korporacija. Upravo je ta razlika dio njegova javnog imidža malog poduzetnika koji je uspio vlastitim radom.

Prva prekretnica je odlazak u Njemačku i rad u inozemstvu, gdje je stekao iskustvo u vođenju timova i prvi kapital. Druga je povratak u Hrvatsku i ulazak u poduzetništvo, u razdoblju kada su se mnoge tvrtke privatizirale i kada je bilo moguće preuzeti posrnula društva.

Treća i najvažnija prekretnica je 2013., kada je na javnom natječaju kupio Furnir. Tvrtka je tada bila u stečaju, s dvanaest radnika i pokvarenim strojevima. Prema njegovim izjavama, tržište se otvorilo odmah jer je brend bio poznat, a prvi veći poslovi došli su u roku od nekoliko mjeseci.

Četvrta prekretnica je 2024., kada se kandidirao za predsjednika i postao medijski prepoznatljiv. Iako je osvojio oko 0,88 posto glasova, odnosno približno 11.800 glasova, kampanja mu je donijela publicitet koji je iskoristio za promicanje udruge Mama, uspio sam. Peta prekretnica je najava nove tvornice, koja bi trebala povećati kapacitet proizvodnje.

Poslovna povijest Nike Tokića Kartela uključuje nekoliko stečajeva i gašenja društava, ali ne i osobne sudske presude za gospodarski kriminal. Tvrtka IMEKO iz Šibenika, u kojoj je bio jedini osnivač od 2003. do 2005., otišla je u stečaj po skraćenom postupku 2011. Isto se dogodilo s društvom Haberer usluge.

Politički angažman donio je drugu vrstu izloženosti. Na lokalnim izborima u Zagrebu 2021. dobio je 0,39 posto glasova i završio na posljednjem mjestu. Na predsjedničkim izborima 2024. osvojio je oko 0,88 posto, a mediji su tada analizirali njegovo poslovanje i primijetili da je od šest tvrtki aktivna samo jedna.

Posebno se u medijima proširila snimka na kojoj plače uz rečenicu Mama, uspio sam, što je postalo njegov zaštitni znak i naziv udruge. Kritičari su taj nastup ocijenili marketinškim, a pristaše iskrenim. Riječ je o interpretacijama, ne o utvrđenim činjenicama. Sudskih sporova koji bi ugrozili njegovu imovinu nema u javnim registrima.

Koliko iznosi bogatstvo Nike Tokića Kartela? Procjena je oko 8 milijuna dolara, s rasponom od 3 do 15 milijuna, ovisno o vrijednosti tvornice i nekretnina koje nisu javno procijenjene.

Je li to službeno potvrđeno? Nije. Ne postoji imovinska kartica, a podaci iz registara pokrivaju samo prihode i dobit pojedinih društava.

Koje tvrtke vodi? Furnir drvni centar, IMEKO i OKI MONT, uz niz ranije osnovanih društava koja su ugašena ili u stečaju.

Zašto je Furnir upisan na suprugu? Prema podacima Fine i sudskog registra, Furnir drvni centar i IMEKO u stopostotnom su vlasništvu Nevie Tokić Kartelo, koja je i direktorica. Razlog te podjele nije javno dokumentiran.

Kako posluje Furnir drvni centar? Prihod oko 4,5 milijuna eura u 2025., dobit blizu nule i oko stotinu zaposlenih, uz najavljenu izgradnju nove tvornice.