Željko Mitrović bogatstvo

Bogatstvo Željka Mitrovića nema službenu vrijednost jer je Pink Media Group u privatnom vlasništvu i nije kotirana na burzi. Na osnovu prihoda koje grupa prijavljuje, vrijednosti nekretnina i aviona te procijenjene vrijednosti samog medijskog biznisa, konzervativna procjena iznosi oko 250 milijuna dolara.

U medijima i njegovim izjavama pojavljivale su se veće brojke, uključujući tvrdnju da imperija vrijedi više od milijardu eura. Te tvrdnje nisu potvrđene financijskim izvještajem, pa ih treba čitati kao izjavu vlasnika, a ne kao utvrđenu vrijednost.

Metodologija je posredna: gledaju se prihodi i dobit grupe, broj zaposlenih, vrijednost nekretnina i licence za emitovanje. Raspon je širok jer medijska imovina zavisi od gledanosti i od ugovora s operaterima.

Mitrović je rođen 1967. u Beogradu. Studirao je pravo, ali ga nije završio. Prvi novac zaradio je u glazbenoj produkciji, a 1988. osnovao je studio.

Ključni trenutak je 1993. kada pokreće radio Pink, a godinu dana kasnije i Televiziju Pink. Televizija je tada sklopila ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji s ondašnjim RTS-om, koji joj je ustupio prostorije i opremu za minimalnu naknadu. Taj aranžman, dokumentovan u istraživanjima medijskog vlasništva, omogućio je brz rast bez velikog početnog kapitala.

Model je bio jasan: jeftina produkcija, zabavni sadržaj, jak rejting i prihod od oglašavanja. Pink je uveo turbo folk i rijaliti u glavni termin i u nekoliko godina postao vodeća komercijalna televizija u zemlji, a zatim je isti sadržaj izvozio kroz satelitske kanale.

Devedesete su donijele i političku blizinu tadašnjoj vlasti, što Mitrović nikada nije osporavao u cjelini: bio je član JUL-a i savezni poslanik te stranke, a iz nje je isključen 2002. Ta veza mu je otvorila vrata frekvencija i prostora, ali je kasnije postala i teret u javnoj raspravi o medijskim slobodama.

Od 2000-ih bogatstvo se ne gradi samo na televiziji. Kupuju se nekretnine, jahte, avioni i kompanije u drugim djelatnostima. Taj prelazak s medija na imovinu tipičan je za vlasnike velikih privatnih grupa: gotovinski tok pretvara se u stvari koje drže vrijednost.

Prema podacima Media Ownership Monitora, Mitrović je stopostotni vlasnik Pink Media Group. Unutar grupe vodi se više od dvadeset društava: Pink TV Srbija, Red Media Group, Media Prime Time, Red Network, RTV centar, Air Emeralds, City Records, Digital Media System, Pink Films International, Pink Library, Global Digital Agency, Odeon teatar, Pink BH u Bosni i Hercegovini te nekoliko manjih firmi u ugostiteljstvu i proizvodnji.

Vlasnički udio u Air Pink je 48 posto, a ne sto, što je važno jer aviokompanija posluje dijelom kroz partnere i lizing. Avioni koji lete za Air Pink uglavnom su uzeti na lizing, pa se u procjeni imovine ne računaju kao puna vrijednost.

U nekretninama se spominju kuća na Senjaku i poslovni prostori u kojima radi televizija. Studio i produkcijska oprema skupi su za izgradnju, ali ih je teško prenamijeniti, pa im je tržišna vrijednost izvan djelatnosti mala.

Posebna stavka je jahta El Bosco V, plovilo duljine 32 metra, kupljeno 2007. u Splitu za oko devet milijuna eura. Zaustavljena je 2010. u hrvatskom moru i kasnije trajno oduzeta zbog carinskih propisa, pa danas nije dio njegove imovine.

Pink Media Group je po prihodima jedna od najvećih privatnih medijskih grupa u jugoistočnoj Europi. Prema podacima objavljenim u istraživanju medijskog vlasništva, prihod grupe u 2022. iznosio je oko 77 milijuna dolara, uz nešto manje od 20 milijuna dolara poslovnog prihoda i oko 775 zaposlenih.

Prihod se oslanja na tri izvora: oglašavanje, naknade operatera za prenošenje programa i produkciju. Prvi je najosjetljiviji na reklamno tržište, drugi je stabilniji, a treći zavisi od sezone.

U razdoblju od četiri godine, prema medijskim analizama financijskih izvještaja, grupa je ostvarila oko 35 milijuna eura kumulativne dobiti, pri čemu je najjača bila pandemijska 2021. U 2024. dobit je znatno pala, što je vlasnik sam potvrdio kroz najave smanjenja broja zaposlenih.

Medijska grupa prodaje pažnju, pa prihod zavisi od gledanosti, a gledanost od formata. Zato se poslovanje stalno prilagođava, od glazbenih emisija devedesetih do digitalnih platformi danas.

Najveći dio novca vraćao se u poslovanje: opremu za emitovanje, studije i kupovinu sadržaja. Medijska infrastruktura brzo zastarijeva, pa je reinvestiranje bilo nužno.

Drugi dio išao je u širenje na druga tržišta. Kupovina Pink BH i Pink M te prodaja tih kompanija 2018. grupi United Media pokazuje da je gradio i prodavao regionalne stanice kada je trenutak bio dobar. Ista logika vodi i novije akvizicije, poput TV Alfa.

Treći dio je potrošnja: nekretnine, jahta, avioni i putovanja. Taj dio je javno najvidljiviji, ali u ukupnoj imovini nije presudan, a oduzeta jahta pokazuje da takva imovina nosi i rizik.

Četvrti dio su obveze prema državi. Pink se 2014. pojavio na popisu najvećih poreskih dužnika, a grupa je koristila garancije i kredite državne agencije AOFI u vrijednosti od oko sedam milijuna eura. Kasnije je vlasnik javno potvrdio da je porezni dug od oko pet milijuna eura podmiren.

Ono što je provjerljivo su podaci iz registara i financijskih izvještaja: vlasnička struktura, prihodi, dobit, broj zaposlenih i tereti. Ono što nije provjerljivo je vrijednost same marke Pink i vrijednost privatne imovine vlasnika.

Registri pokazuju da je grupa u cjelini u privatnom vlasništvu jedne osobe, bez institucionalnih investitora. To znači da se poslovni rizik i korist slijevaju na istu osobu, ali i da nema javno objavljenih procjena vrijednosti koje bi neovisno potvrdile brojke iz medija.

Sudski i upravni spisi daju drugu vrstu podataka: sporove oko jahte, poreske predmete i postupke protiv pojedinaca u grupi. Nijedan ne govori o ukupnom bogatstvu, ali svi pokazuju da je poslovanje bilo izloženo pravnim i fiskalnim pritiscima.

Zato je ispravan zaključak sljedeći: pouzdano se zna red veličine prihoda i dobiti, a vrijednost bogatstva je procjena. Ona se kreće u stotinama milijuna dolara, a ne u milijardama, osim ako se marka i cijela grupa prodaju po cijeni koju je vlasnik spominjao u pregovorima.

U regiji se Mitrović najčešće poredi s vlasnicima drugih velikih medijskih kuća, ali usporedba nije jednostavna. Većina konkurenata posluje u sklopu telekomunikacijskih grupa, gdje je televizija dodatak mreži, a ne samostalan biznis.

Samostalna grupa ima veći rizik: nema matičnu kompaniju koja pokriva gubitke ni zagarantiranu distribuciju. S druge strane, vlasnik zadržava cijelu dobit i kontrolu, što mu je očito bilo važnije od sigurnosti.

U odnosu na građevinare i trgovce, njegovo bogatstvo je manje opipljivo. Oni imaju zemljište ili zalihe koje se mogu prodati, a medijski vlasnik ima gledanost koja se mijenja svakog tjedna.

U odnosu na globalne medijske grupe, razlika je u veličini tržišta. Regionalno tržište od dvadesetak milijuna ljudi ne može proizvesti milijardera iz oglašavanja, ali može proizvesti vlasnika vrijednog nekoliko stotina milijuna dolara, što je upravo red veličine ove procjene.

1988. osnivanje glazbenog studija. To je tehnički početak, jer studio daje prvi kapital i poznanstva u estradi, a bez toga nema ni radija ni televizije.

1993. i 1994. pokretanje radija i televizije Pink. Ovo je najvažnija prekretnica: ugovor s RTS-om omogućio je emitovanje bez velikih ulaganja, a rejting je donio oglašivače.

2006. dodjela nacionalne frekvencije. Frekvencija je za televiziju ono što je za banku licenca: bez nje nema pristupa cijelom tržištu. Te godine Pink je učvršćen kao jedan od glavnih igrača.

2007. i 2008. širenje na nekretnine i luksuznu imovinu, uključujući jahtu. Tada se poslovni uspjeh pretače u stvari, a ne samo u daljnja ulaganja.

2018. prodaja Pink BH i Pink M grupi United Media. Ovo je rijedak dokumentovan izlazak iz dijela poslovanja i pokazuje da je vlasnik spreman prodati kada cijena odgovara.

2021. rekordna godina po prihodu i dobiti, nakon koje slijedi pad u 2024. i val otkaza. Krivulja bogatstva tako nije stalno uzlazna, jer se prihod od oglašavanja preselio na digitalne platforme.

Najpoznatiji pravni predmet nije poslovni nego obiteljski: 2013. sin Aleksandar sudjelovao je u nesreći u kojoj je poginula sedamnaestogodišnjakinja i dobio kućni zatvor te zabranu upravljanja vozilom. Mitrović je tu bio u pozadini kao otac, ne kao stranka.

Poslovno je važniji spor oko jahte El Bosco V. Plovilo je 2010. zaustavljeno zbog carinskih propisa, a 2014. potvrđeno je da je postalo vlasništvo države. Vlasnik je najavio međunarodne korake, ali povrat nije ostvaren.

Poreski predmeti su drugi važan teret. Grupa je bila na popisu velikih dužnika, koristila je državne garancije i kasnije podmirila dug od oko pet milijuna eura. Takvi predmeti ne mijenjaju vlasništvo, ali troše gotovinu i reputaciju.

U kasnijem razdoblju, nakon 2023., grupa je ušla u fazu smanjenja: otpuštanja, raspuštanje ansambla u teatru Odeon i najave velikog rezanja broja radnika. Vlasnik je to objasnio promjenama na tržištu i potrebom da se poslovanje prilagodi, a ne prodajom kompanije.

Je li Pink Media Group u cijelosti njegovo vlasništvo? Prema registrima, da. Grupa je u stopostotnom vlasništvu jedne osobe.

Vrijedi li njegova imovina milijardu eura? To je tvrdnja koja se pojavljuje u medijima i u njegovim izjavama, ali nije potvrđena financijskim izvještajima. Konzervativna procjena je znatno niža.

Prodaje li kompaniju? Više puta je izjavio da je odbio ponude, uključujući ponudu od oko 500 milijuna eura za cijelu grupu. Prodaja pojedinih stanica, poput Pink BH, pokazuje da je transakcije ipak moguće.

Odakle dolazi najveći dio prihoda? Od oglašavanja i naknada koje operateri plaćaju za prenošenje kanala.

Živi li u Srbiji? Da, glavno poslovanje i prebivalište su u Beogradu.