Ivica Todorić bogatstvo

Bogatstvo Ivice Todorića procjenjuje se na oko 30 milijuna dolara, što je približno 26 milijuna eura. To je brojka koju treba čitati s velikim oprezom, jer je riječ o čovjeku čija je imovina godinama pod sudskom blokadom, a nad kojim je 2025. otvoren postupak osobnog stečaja. Procjena Licnosti na osnovu javno dostupnih podataka zato ne mjeri ono čime Todorić slobodno raspolaže, nego vrijednost imovine koja mu se pripisuje i koja je dijelom zamrznuta.

Raspon najviše određuju dva podatka. Prvi je iz studenog 2025., kada je sud u Zagrebu pokrenuo jednostavni stečaj nad njegovom imovinom i utvrdio da popis imovine nije dostavljen. Drugi je njegova objava iz 2023., u kojoj je naveo da nakon četrdeset godina rada ima pet milijuna eura.

Suprotan podatak dolazi iz kaznenog postupka: prema navodima obrane iz 2018., blokirano mu je nešto manje od 65 milijuna eura imovine u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Kanadi. Ta imovina uključuje nekretnine i udjele, a dio se vodi na povezane osobe. Zato je 30 milijuna dolara zaokružena srednja vrijednost.

Todorić je rođen 2. siječnja 1951. u Kloštar Ivaniću, djetinjstvo je proveo na obiteljskoj farmi u Božjakovini, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Njegov otac Ante bio je generalni direktor Agrokombinata i saborski zastupnik, ali je 1971. osuđen zbog pronevjere, što je obitelj obilježilo.

Posao je počeo 1976. proizvodnjom i prodajom cvijeća. Prvi kombi, kako je sam opisivao, kupio je nakon nekoliko godina, a do tada je robu prevozio Volkswagen Bubom. Obitelj je s vremenom, prema dostupnim opisima, držala oko 40 posto trgovine cvijećem u bivšoj Jugoslaviji. Sredinom osamdesetih posao se širi na uvoz i izvoz žitarica, uljarica, voća i povrća.

Godine 1989. Agrokor se registrira kao dioničko društvo u stopostotnom vlasništvu Ivice Todorića. U intervjuu iz 1993. izjavio je da je u tadašnju pretvorbu i privatizaciju uložio oko 15 milijuna maraka. Slijede akvizicije u poljoprivredi, proizvodnji hrane i maloprodaji: Konzum, Tisak, PIK Vrbovec, Belje, Ledo, Jamnica, Zvijezda i Dijamant. Tako nastaje koncern koji je postao najveća privatna kompanija u Hrvatskoj.

Najveći dio Todorićeva bogatstva oduvijek je bio koncentriran u jednom udjelu: stopostotnom vlasništvu nad Agrokorom. Dok je koncern rastao, vrijednost tog udjela rasla je s njim, a medijske liste bogatstva su ga 2013. procjenjivale na 573 milijuna eura. Ta brojka nije bila novac na računu, nego procjena vrijednosti kompanije.

Osobna imovina bila je znatno manja i uglavnom vezana na nekretnine. Najpoznatija je rezidencija u Kulmerovim dvorima u Zagrebu, gdje je živio s obitelji. Uz nju se spominju oranice u Kloštar Ivaniću i još nekoliko zemljišta. Sva ta imovina blokirana je u studenom 2017. na zahtjev DORH-a, a kasnije je dio blokada potvrđen i u inozemstvu.

Poslije sloma koncerna udjel u Agrokoru više ne postoji u izvornom obliku. Imovina je prenesena na Fortenovu, a vlasništvo su preuzeli vjerovnici. Todoriću su ostale nekretnine, potraživanja i sporovi, ali ne i kontrola nad kompanijom.

Agrokor je na vrhuncu bio sustav s više od 60.000 zaposlenih i prihodima koji su prelazili 50 milijardi kuna godišnje. Kroz Konzum je kontrolirao najveći maloprodajni lanac u zemlji, kroz Tisak distribuciju tiska, a kroz prehrambene kompanije značajan dio proizvodnje hrane i pića u regiji. Koncern je poslovao u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Mađarskoj.

Todorić je 1993. bio jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. Godinama je bio središnja figura domaćeg gospodarstva i smatran jednim od najutjecajnijih ljudi u zemlji. Taj utjecaj nije dolazio samo iz veličine prihoda, nego iz činjenice da je Agrokor bio najveći pojedinačni poslodavac i kupac domaćih poljoprivrednih proizvoda.

Financiranje rasta bilo je ključni problem. Ekspanzija se velikim dijelom oslanjala na kredite i izdavanje obveznica, pa je koncern u trenutku sloma imao obveze mjerene desecima milijardi kuna prema bankama, dobavljačima i vlasnicima obveznica. Upravo je taj model, a ne pad prodaje, postao uzrok najvećeg korporativnog restrukturiranja u hrvatskoj povijesti.

Novac iz Agrokora nije bio u osobnom vlasništvu u obliku gotovine ili dionica na računu. Zadržavao se unutar sustava, gdje je cirkulirao kroz zajmove između povezanih društava, preuzimanja i dokapitalizacije. Ta struktura, poznata kao poslovanje unutar grupe, kasnije je postala predmet istrage i optužnice.

Prema optužnici DORH-a, Todorić i suoptuženici terete se za štetu od oko 180 milijuna eura. Tužiteljstvo tvrdi da je novac iz sustava izvlačen kroz niz transakcija. Todorić te navode odbacuje i tvrdi da je riječ o politički motiviranom procesu. Te tvrdnje, u obje smjera, ostaju nepotvrđene do pravomoćne presude.

Medijski napisi spominjali su i iznose poput 2,5 milijarde kuna protupravno isplaćenih sredstava obitelji, no takve brojke dolaze iz kaznenih prijava i izračuna stranaka u postupku, ne iz presude. Zato ih treba tretirati kao tvrdnje u sporu, a ne kao utvrđene činjenice.

Sudski registri potvrđuju vlasničku strukturu Agrokora i niz povezanih društava, ali ne i vrijednost Todorićeve osobne imovine. Kazneni spis potvrđuje da je imovina blokirana, a rješenja o blokadi navode konkretne nekretnine i račune. Rješenje o jednostavnom stečaju nad imovinom potrošača iz studenog 2025. službeno utvrđuje da Todorić nije dostavio popis imovine i da ne prima plaću.

Iz tog rješenja vidljivi su i razmjeri njegove svakodnevne financijske situacije: dugovi prema Zagrebačkom holdingu za režije od 133 i 337 eura, prema Gradu Zagrebu 61,11 eura, prema Ministarstvu financija 676,88 eura te još jedan račun od 53 eura. Sud je utvrdio i da je račun blokiran 2.620 dana.

Paralelno se pred ICSID-om u Washingtonu vodi arbitraža. Todorić je tužbu podigao 2020., a prema njegovim izjavama traži oko četiri milijarde eura s kamatama. Postupak je, prema medijskim napisima, prenesen na tvrtku Elektroncek Group B.V. Ni jedan zahtjev u tom sporu još nije prihvaćen, a konačna odluka nije objavljena.

U kategoriji regionalnih biznismena Todorić je poseban slučaj: bio je najveći, a danas mu se imovina procjenjuje na djelić onoga što su imali ljudi s kojima se nekad uspoređivao. Pavao Vujnovac, s udjelima u energetici i logistici, procjenjuje se na 1,75 milijardi dolara. Marko Pipunić, s poslovanjem u poljoprivredi i prehrani, na 450 milijuna.

Zanimljiva je usporedba s Ivanom Čermakom, koji je svoju naftnu kompaniju prodao u trenutku koji je sam odabrao i zadržao kapital. Todorić je kontrolu izgubio 2017., kada je država imenovala izvanrednog povjerenika. Razlika između njih dvojice nije u veličini poslovanja, nego u trenutku i načinu izlaska.

U odnosu na svjetske milijardere s ove liste razlika je reda veličine. No unutar hrvatskog konteksta Todorić je i dalje jedan od najprepoznatljivijih poduzetnika u povijesti, neovisno o tome što mu je današnja imovina, prema sudskim dokumentima, minimalna.

Prva prekretnica je 1976., početak poslovanja s cvijećem. Druga je 1989. i osnivanje Agrokora kao dioničkog društva u stopostotnom vlasništvu. Treća je razdoblje od 1992. do 1995., kada kroz privatizaciju koncern preuzima proizvođače hrane i širi se u maloprodaju.

Četvrta je 2003. i dolazak na čelo najvećeg domaćeg lanca, kada Konzum postaje temelj rasta. Peta je 2013., godina u kojoj medijske liste njegovo bogatstvo procjenjuju na 573 milijuna eura, a Agrokor izdaje obveznice na međunarodnom tržištu. Šesta je 10. travnja 2017., kada država preuzima upravljanje koncernom.

Sedma je studeni 2017., uhićenje u Londonu i početak izručenja. Osma je 2018., kada je pušten iz Remetinca uz jamčevinu od 7,5 milijuna kuna i kada je imovina prenesena na Fortenovu. Deveta je ožujak 2020. i pokretanje arbitraže u Washingtonu. Deseta je studeni 2025. i otvaranje osobnog stečaja. Krivulja je gotovo simetrična: četrdeset godina rasta i osam godina pada.

Kazneni postupak je središnji događaj kasnijeg razdoblja. U srpnju 2026. Županijski sud u Zagrebu potvrdio je optužnicu protiv Todorića i revizora Olivija Discordije zbog štete od oko 180 milijuna eura. Većina ostalih optuženih nagodila se s tužiteljstvom, pa se sudi praktički samo Todoriću. On krivnju odbija.

Uz to teku građanski i arbitražni postupci. Blokade imovine pokazale su se dugotrajnima: dio Kulmerovih dvora, oranice i računi ostali su zamrznuti godinama. Todorić je 2023. javno ustvrdio da mu je preostalo pet milijuna eura i da posjeduje zanemarivo manju imovinu od stotina drugih poduzetnika u zemlji.

Ustavni sud odbio je njegovu tužbu iz 2018., a sud u Washingtonu odbio je žalbu Hrvatske u arbitraži, pa taj postupak ide dalje. Ishod je neizvjestan i svaka isplata, ako je bude, bila bi predmet novih sudskih obračuna s vjerovnicima. Zato se danas niti jedan iznos iz arbitraže ne može računati u bogatstvo.

Koliko je Ivica Todorić težak danas? Procjena je oko 30 milijuna dolara, ali ona uključuje imovinu koja je zamrznuta ili sporna. Sud je 2025. utvrdio da nije dostavio popis imovine, a on sam tvrdi da ima pet milijuna eura.

Je li u zatvoru? Nije. Iz Remetinca je pušten u studenom 2018. uz jamčevinu od 7,5 milijuna kuna i mjere opreza. Suđenje po potvrđenoj optužnici iz 2026. je u tijeku. Je li bankrotirao? U studenom 2025. otvoren je jednostavni postupak osobnog stečaja nad njegovom imovinom.

Koliko ima godina? Rođen je 2. siječnja 1951., pa mu je 2026. navršeno 75 godina. Je li dobio arbitražu? Nije, postupak pred ICSID-om u Washingtonu je u tijeku i Hrvatska ga osporava. Gdje se mogu provjeriti podaci? U sudskom registru, u rješenjima o blokadi imovine i u sudskom rješenju o osobnom stečaju iz studenog 2025.