Joca Amsterdam bogatstvo

Procjena za 2026. iznosi oko 3 milijuna dolara. Iznos se temelji na nekretninama i poslovnim udjelima koji su evidentirani u financijskoj istrazi iz 2011. i na podacima iz sudskih spisa, a ne na bilanci neke kompanije, jer takva bilanca nije javna.

Ovo nije bogatstvo uobičajenog tipa. Veći dio imovine koja se pripisuje Joci vodio se na suprugu i na firme, a država je nad dijelom pokrenula postupak oduzimanja. Zato se iznos mora čitati kao procjena vrijednosti onoga što je dokumentirano, a ne kao potvrđeno vlasništvo.

Sam Jocić je na suđenju izjavio da ima mjesečna primanja od oko 600 eura, a kasnije u drugom postupku da su nekad dosezala 1.600 eura. Mediji su ta svjedočenja prenosili kao kuriozitet, jer nisu u skladu s načinom na koji je živio. Te izjave ostaju dio spisa i ovdje se navode kao izjave, ne kao dokazani prihod.

Sreten Jocić rođen je 1962. u Smederevskoj Palanci. Nadimak Amsterdam dobio je po vezama s Nizozemskom, gdje je boravio i gdje je bio u zatvoru. Tokom devedesetih godina mediji su ga opisivali kao jednog od ljudi koji kontroliraju kanale za kokain prema Balkanu, ali takve tvrdnje nisu uvijek potvrđene presudom.

Novac se, prema sudskim spisima, slijedio kroz nekretnine i firme, a ne kroz velike kompanije. Kapital se držao u objektima i udjelima na više osoba, što otežava utvrđivanje stvarnog vlasnika.

U financijskoj istrazi 2011. utvrđeno je da je Jocić vlasnik kuće u Velikoj Krsni, firme Hemisfera osnovane 2006. i da od 1994. ima dozvolu za pištolj magnum. Njegova supruga Vera Milosavljević bila je vlasnica zgrade u Sazonovoj 85 u Beogradu, stana na Voždovcu, džipa i dvije firme, Best Property i Vis & Si.

U istragu je bio uključen i njezin otac Vuk Milosavljević, zastupnik firme Stanford Real Estate, koja je imala kapital od oko 1,45 milijuna eura i dodatnih 988 tisuća eura nenovčanog dijela. Taj podatak pokazuje razmjere poslovanja, ali ne dokazuje da je imovina bila Jocićeva, jer se radilo o zasebnoj osobi.

Dokumentirani dio imovine čine stan i zgrada u Beogradu, kuća s okućnicom u Velikoj Krsni te udjeli u nekoliko malih firmi. Procjena agencije za nekretnine iz 2011. bila je da zgrada u Sazonovoj 85 vrijedi oko 650 tisuća eura, a stan na Voždovcu oko 115 tisuća eura.

Kuća u Velikoj Krsni ima osnovu od 120 četvornih metara, uz pet ari placa i tri ara voćnjaka. Po tadašnjim cijenama to je vrijednost od nekoliko desetaka tisuća eura, ovisno o stanju objekta i blizini puta.

Firme Hemisfera, Best Property i Vis & Si registrirane su za savjetovanje i poslovanje nekretninama. Nemaju javno objavljene prihode, pa se njihova vrijednost ne može utvrditi bez uvida u poslovne knjige.

Vila u Tolstojevoj 33 na Dedinju, gdje je uhićen 2009., nije bila njegovo vlasništvo. Bio je podstanar, a vila se po medijskim procjenama vrijedila do tri milijuna eura, što je važno za razlikovanje imidža od stvarne imovine.

Javno dostupni podaci ne pokazuju redovne prihode velikih razmjera. Firme povezane s Jocićem bile su male, registrirane za savjetovanje i posredovanje u nekretninama, bez objavljenih financijskih izvještaja koji bi pokazali promet.

U sudskim postupcima pojavljuju se iznosi koji su mnogo veći od tih prihoda. U optužnici za ubojstvo Ive Pukanića navodilo se da je za izvršenje osigurano oko milijun i pol eura. Jocić je taj navod osporavao, a u tom postupku je pravomoćno oslobođen, pa iznos ostaje tvrdnja iz optužnice, ne utvrđena činjenica.

Mediji su pisali i da je za informaciju o svjedočenju kuma nudio 10 tisuća eura, što je također iz istražnih izvora, ne iz presude. Takvi podaci govore o gotovini, ali ne dokazuju zakonit izvor prihoda.

Zato je poslovna slika dvostruka: formalno mali promet, a u praksi visoka potrošnja i plaćanja koja se ne mogu objasniti iz prijavljenih primanja. Ta razlika je i bila razlog za financijsku istragu.

Novac je ulagan u nekretnine, što je za ovakav tip imovine uobičajeno: stanovi i zgrade zadržavaju vrijednost i teže se prate nego bankovni računi. Zgrada u centru Beograda i stan na Voždovcu kupljeni su u razdoblju kada su cijene nekretnina u glavnom gradu rasle.

Dio je otišao na pravne troškove. Jocić je na suđenju govorio da su odvjetnici najskuplji u Srbiji i da na sat naplaćuju 26 tisuća dinara, a posjeta u pritvoru 150 tisuća. Takvi troškovi u dugogodišnjim postupcima mogu pojesti znatan dio imovine.

Plaćena je i jamčevina od 300 tisuća eura, koju je dobio natrag nakon što se 2006. branio sa slobode u postupku za ubojstvo Gorana Marjanovića. Iznos pokazuje da je u tom trenutku mogao osigurati gotovinu ili instrument osiguranja.

Treći dio je potrošen na životni standard: najam vile na Dedinju, vozila i putovanja. Renta za takvu vilu mogla je dosezati do 10 tisuća eura mjesečno, što je za prijavljena primanja neodrživo bez drugih izvora.

Srpski registri pokazuju vlasništvo nad firmama i nekretninama, ali ne i stvarne tokove novca. Kad je imovina raspoređena na više osoba, registar ne može pokazati tko njome upravlja, pa je za utvrđivanje stvarnog vlasništva potrebna financijska istraga, kakva je u ovom slučaju i provedena.

Država je 2011. pokrenula postupak oduzimanja imovine, a mediji su tada pisali da su na udaru zgrada, kuća i tri preduzeća. Konačni ishod tog postupka nije u cijelosti javno dokumentiran, pa se ne može tvrditi ni da je imovina oduzeta ni da je ostala netaknuta.

Pravomoćna presuda postoji u predmetu ubojstva Gorana Marjanovića iz 1995., za koje je Jocić osuđen na 15 godina zatvora kao podstrekač. U predmetu ubojstva Ive Pukanića i Nike Franića oslobođen je pravomoćnom presudom Apelacijskog suda u Beogradu 2015.

Te dvije činjenice treba držati odvojeno. Presuda za jedno djelo ne dokazuje navode iz drugog predmeta, a mediji ih često stapaju u jednu priču.

U usporedbi s regionalnim poduzetnicima, Jocić po dokumentiranoj imovini spada u mnogo niži razred. Njegova vrijednost je u nekoliko milijuna dolara, dok poduzetnici iz građevine ili trgovine u Srbiji i Hrvatskoj imaju desetke ili stotine milijuna.

Razlika nije samo u iznosu nego u likvidnosti. Poduzetnik može prodati firmu ili dio portfelja, dok se imovina koja je predmet sudskog postupka ne može slobodno prenijeti. Zato je njegovo bogatstvo u praksi manje upotrebljivo od nominalnog iznosa.

U usporedbi s drugim osuđenicima iz organiziranog kriminala, slučaj je neobičan po tome što je u najtežem predmetu došlo do oslobađajuće presude. To je rijetkost u postupcima koji traju godinama i koji se temelje na svjedočenjima suradnika.

Ukupno, njegova imovina je zanimljivija kao pravni i medijski slučaj nego kao poslovni uspjeh. Po vrijednosti ne ulazi u regionalne liste bogatstva.

Prva važna godina je 1993., kada je, prema dostupnim izvorima, napustio pritvor u Nizozemskoj i nastavio poslovanje pod drugim okolnostima. Taj period je slabo dokumentiran, a medijski opisi se razlikuju.

Druga je 2002., kada je uhićen u Bugarskoj i izručen Nizozemskoj. Tamo je odslužio kaznu, a 2006. izručen je Srbiji, gdje je u postupku za ubojstvo Marjanovića pušten uz jamčevinu.

Treća je 2009., uhićenje u Beogradu zbog ubojstva Pukanića. Od tog trenutka imovina prestaje rasti, jer je najveći dio vremena proveo u pritvoru i na izdržavanju kazne, a država je paralelno vodila financijsku istragu.

Posljednja prekretnica je 10. prosinca 2025., kada ga je Apelacijski sud u Beogradu uvjetno otpustio s izdržavanja kazne od 15 godina. Tim rješenjem se otvara pitanje što je od imovine ostalo nakon svih postupaka, ali odgovor nije javno dostupan.

Kazneni postupci su bili dugi i višeslojni. U predmetu Marjanović presuda je donesena 2010., a kazna je iznosila 15 godina. U predmetu Pukanić postupak je vođen od 2009. do 2015., kada je Jocić pravomoćno oslobođen optužbi za organiziranje ubojstva.

Paralelno se vodila financijska istraga, jedna od prvih u Srbiji prema zakonu o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelom. Mediji su tada izvještavali o stotinama osoba obuhvaćenih postupkom, a Jocić je bio jedan od poznatijih imena na tom popisu.

Jocić je i sam tužio državu zbog nezakonitog boravka u pritvoru, tražeći odštetu od 60 do 65 milijuna dinara. Takve tužbe su česte nakon dugih pritvora, a ishod ovisi o ocjeni suda o osnovanosti pritvora, ne o ishodu glavnog postupka.

U kasnijem razdoblju nema podataka o novom poslovanju. Nakon uvjetnog otpusta 2025. javnost je ponovno počela raspravljati o njegovoj imovini, ali bez novih službenih podataka, pa se procjena i dalje oslanja na spise iz razdoblja istrage.

Je li Joca Amsterdam bogat? Po dokumentiranoj imovini nije. Procjena od oko 3 milijuna dolara odnosi se na nekretnine i male firme, a ne na veliko poslovno carstvo.

Je li osuđen za ubojstvo Ive Pukanića? Nije. Pravomoćno je oslobođen u tom predmetu. Osuđen je za podstrekivanje na ubojstvo Gorana Marjanovića 1995.

Gdje je uhićen 2009.? U vili u Tolstojevoj 33 na Dedinju, koju je iznajmljivao i koja nije bila njegovo vlasništvo.

Je li mu oduzeta imovina? Postupak je pokrenut 2011. nad zgradom, kućom i tri preduzeća, ali konačni ishod nije u cijelosti javno dokumentiran.

Kakva su mu bila primanja? Na suđenjima je navodio 600, a kasnije do 1.600 eura mjesečno. Ta izjava je u spisu, ali nije potvrđena kao stvarni prihod.

Je li na slobodi? Jest, Apelacijski sud u Beogradu ga je 10. prosinca 2025. uvjetno otpustio s izdržavanja kazne od 15 godina.