Borna Kotromanić bogatstvo

Bogatstvo Borne Kotromanić procjenjuje se na oko 1,5 milijuna dolara. Tu brojku čine nekretnine u Zagrebu, prihodi od modnog brenda i savjetovanja te prihodi od sadržaja na društvenim mrežama. Za razliku od poduzetnika iz poslovnih profila, ovdje ne postoje javni financijski izvještaji, pa je procjena zasnovana na vidljivoj imovini i na poznatim izvorima prihoda.

Ona nije industrijalac ni investitor. Njezin novac dolazi iz tri različita kanala: dizajna odjeće, rada s ljudima kao životne savjetnice i komercijalne vrijednosti koju nosi njezino ime na mrežama. Svaki od tih kanala pojedinačno nije velik, ali zajedno čine stabilan prihod.

Važno je odmah reći što se ne zna. Kotromanić nije dužnosnica i ne podliježe obavezi objavljivanja imovinske kartice, a njezine firme nisu javna društva. Zato ne postoji popis njezine imovine koji bi se mogao provjeriti kod državnog organa, a sve brojke u javnosti su procjene, ne dokumenti.

Kotromanić je rođena u Zagrebu 1970. godine, a javnost je prvi put upoznala kao modnu dizajnericu devedesetih, u razdoblju kada se domaća modna scena tek otvarala prema zapadnim trendovima. Radila je kolekcije, pojavljivala se na revijama i gradila ime koje je nosilo težinu u tada malom tržištu.

Njezin poslovni model nije bio klasična proizvodnja. Riječ je o autorskom radu s malim serijama i o prodaji kroz butike i narudžbe, što daje veću maržu po komadu, ali manji obrt nego kod industrijske konfekcije. Takav model ne stvara veliko bogatstvo, ali omogućava da se posao održi bez velikih kredita.

Drugi izvor izgradila je nakon prelaska u savjetovanje. Kao životna savjetnica radi s pojedincima i drži predavanja, a taj posao se naplaćuje po sesiji ili po programu, bez potrebe za kapitalom ili zaposlenicima. To je za nju značilo stabilniji prihod od mode, koja zavisi od sezone.

Najveći dio imovine čine nekretnine u Zagrebu. Riječ je o stanu u kojem živi i o prostorima koje koristi za rad, a vrijednost takve imovine u glavnom gradu Hrvatske u posljednjih deset godina je rasla brže od inflacije. Nekretnina je zato vjerovatno najveća pojedinačna stavka u njezinoj imovini.

Uz nekretnine, imovina uključuje opremu i zalihe vezane uz modni rad te vozila. To su stavke koje se troše i gube vrijednost, pa ne doprinose rastu bogatstva nego su trošak poslovanja.

Udjeli u firmama nisu javno dokumentovani do razine koja bi omogućila provjeru. Poznato je da je poslovala kroz vlastite aranžmane i da je dio poslova vodila kroz obrt ili manju firmu, što je uobičajeno za samostalne dizajnere. Bez uvida u registre nije moguće utvrditi točan opseg tih udjela.

Ono što se u medijima pojavljuje kao dio njezine imovine jesu i predmeti vezani uz stil: odjeća, obuća i nakit poznatih brendova. Takve stvari imaju tržišnu vrijednost, ali se ne mogu smatrati investicijom, jer im vrijednost pada s upotrebom, osim kod rijetkih kolekcionarskih komada.

Prihodi od savjetovanja najpredvidljiviji su dio. Rad s klijentima po sesijama i programima daje stalan mjesečni priliv, a cijene u Hrvatskoj za iskusne savjetnike kreću se od nekoliko desetina do nekoliko stotina eura po susretu. Kod rada s grupama i predavanja ukupan iznos po danu može biti znatno veći.

Prihodi od mode su sezonski. Kolekcija se prodaje u nekoliko mjeseci, a ostatak godine troši se na pripremu. Zato je taj kanal nestabilan i u dobrim godinama donosi manje od savjetovanja, ali nosi i manji rizik, jer nema velikih serija ni zaliha.

Prihodi od društvenih mreža dolaze iz saradnji s brendovima i iz promocija. U Hrvatskoj su takvi ugovori rjeđe javni nego na zapadnim tržištima, a iznosi se kreću od nekoliko stotina do nekoliko hiljada eura po kampanji, zavisno od dosega i trajanja saradnje. To je kanal koji je s godinama postao važniji od same prodaje odjeće.

Ukupno, razmjeri su mali u poređenju s poslovnim sistemima. Riječ je o osobnom poslovanju u kojem je nosilac vrijednosti njezino ime, a ne kapital ili broj zaposlenih. To znači da prihod može naglo rasti, ali i prestati ako se povuče iz javnosti.

Novac je najvećim dijelom otišao u nekretninu i u opremanje prostora, što je tipično za samostalne poduzetnike u Hrvatskoj. Kupovina stana u Zagrebu u razdoblju rasta cijena pokazala se kao najbolja odluka, jer je vrijednost te imovine porasla više od bilo kojeg prihoda iz mode.

Drugi dio otišao je na obrazovanje i licence. Rad kao životni savjetnik zahtijeva programe, seminare i stalno usavršavanje, a ti troškovi se u regiji ne priznaju uvijek kao investicija, iako su nužni za posao. Kotromanić je javno govorila o postu, medicini i dodacima prehrani, što je dio njezine osobne, ne poslovne potrošnje.

Treći dio je potrošnja na stil. Ekstravagantne kombinacije koje nosi na javnim događajima dio su njezine profesionalne prepoznatljivosti, pa je granica između troška i marketinga nejasna. Takva potrošnja ne povećava bogatstvo, ali održava vidljivost od koje dolaze saradnje.

Hrvatska nema javni registar imovine za građane, a dužnosnici objavljuju kartice samo za vrijeme obnašanja funkcije. Kotromanić nije bila na takvoj funkciji, pa ne postoji dokument koji bi pokazao njezinu imovinu na način na koji se to vidi kod političara.

Sudski registri pokazuju da je poslovala kroz vlastite aranžmane, ali ti podaci ne uključuju vrijednost imovine, samo formalne uloge. Godišnji financijski izvještaji malih firmi u Hrvatskoj javno su dostupni u ograničenom obliku, a za mikro poduzetnike često ne sadrže dovoljno detalja za procjenu.

Zato se procjena oslanja na tri provjerljive stvari: vidljive nekretnine, poznate izvore prihoda i trajanje karijere. Sve ostalo, uključujući iznose ugovora s brendovima, ostaje nepoznato i u procjeni je uzeto konzervativno.

U poređenju s hrvatskim poduzetnicima iz građevine ili trgovine, razlika je u razmjeru. Njezino bogatstvo mjeri se u milionima, a njihovo u desetinama ili stotinama miliona. Razlika ne dolazi iz manje sposobnosti, nego iz prirode posla koji ne uključuje kapitalne investicije i veliki broj zaposlenih.

U poređenju s drugim regionalnim ličnostima iz svijeta mode i zabave, slika je slična. Dizajneri koji rade autorski i drže mali tim u regiji imaju imovinu uglavnom u nekretnini i u opremi, dok bogatstvo dolazi tek kada brend preraste u industrijsku proizvodnju ili u licenciranje.

Posebna je usporedba s osobama koje žive isključivo od sadržaja na mrežama. One imaju veći doseg i više saradnji, ali nemaju nekretninu i dugogodišnju karijeru. Kotromanić ima oboje, ali u manjem obimu, pa je njezina pozicija stabilnija, a manje spektakularna.

Prva prekretnica je početak devedesetih, kada je ušla u modu i počela graditi ime na domaćim revijama. U tom razdoblju nastao je temelj njezine prepoznatljivosti, koji i danas nosi komercijalnu vrijednost.

Druga je sredina dvijetisućitih, kada se javno pojavila kao životna savjetnica. Prelazak iz dizajna u rad s ljudima otvorio je novi, stabilniji izvor prihoda i smanjio ovisnost o modnim sezonama.

Treća je razdoblje od 2015. do 2020., kada su društvene mreže postale glavni kanal za njezine saradnje. Tada se vrijednost njezinog imena prestala mjeriti prodajom odjeće i počela mjeriti dosegom objava.

Četvrta je posljednjih nekoliko godina, kada je javna pažnja ponovno porasla, dijelom zbog stila, a dijelom zbog nastupa u medijima. Taj rast nije doveo do velikog povećanja imovine, ali je zadržao prihode od saradnji na razini koja omogućava stabilno poslovanje.

Nema javno poznatih imovinskih sporova u kojima bi Kotromanić bila stranka. Njezin razvod od Luke Rajića 2006. bio je predmet medijske pažnje, ali detalji nagodbe nisu javni, pa se ne može tvrditi koliko je imovine iz braka prešlo u njezino vlasništvo.

Njezini javni istupi o djetinjstvu i obitelji izazivali su pažnju, ali nisu doveli do sudskih postupaka. To je važno jer se u regionalnim medijima poznate osobe često povezuju s tužbama za uvredu ili s sporovima oko nekretnina, a kod nje takvih slučajeva nema u javnim evidencijama.

U kasnijem razdoblju fokus joj je na savjetovanju, na sadržaju i na obitelji. Taj zaokret je smanjio poslovni rizik, jer prihod više ne zavisi od modne kolekcije, nego od odnosa s klijentima i od pažnje koju sama može kontrolisati.

Za čitaoce ostaje ista poruka kao i na početku: riječ je o osobnom poslovanju bez javnih izvještaja, pa svaka brojka treba biti označena kao procjena. Ono što je sigurno je da njezino bogatstvo dolazi iz rada, a ne iz nasljedstva ili iz državnih poslova.

Koliko je stvarno bogata? Procjena je oko 1,5 milijuna dolara, uglavnom u nekretnini u Zagrebu i u prihodima od savjetovanja i saradnji.

Ima li javnu imovinsku karticu? Ne. Nije obnašala dužnost koja zahtijeva objavljivanje imovine, pa ne postoji službeni popis.

Odakle joj najveći prihod? Najstabilniji dio dolazi od savjetovanja i predavanja, a moda i saradnje s brendovima donose sezonski.

Je li naslijedila imovinu? Nema podataka o nasljedstvu. Karijeru je gradila sama, od mode devedesetih do savjetovanja.