Amado Carrillo Fuentes: neto vrijednost

Neto vrijednost Amada Carrilla Fuentesa procjenjuje se na 25 milijardi dolara, što je iznos pripisan njegovu bogatstvu na vrhuncu devedesetih godina i koji ovdje koristimo uz datum procjene 6. studenoga 2026. Brojka potječe iz procjena nastalih u vrijeme njegove smrti, kada se navodilo da je vrijedio oko 25 milijardi dolara i da je tijekom karijere zaradio i više od toga.

To nije stanje na bankovnom računu. Novac je bio u zrakoplovima, u pošiljkama kokaina koje su iz Kolumbije putovale na sjever, u nekretninama upisanima na tuđa imena i u gotovini koja je kružila kroz dvije zemlje. Flota mlažnjaka po kojoj je dobio nadimak i sama je bila imovina, kupljena i financirana opranim prihodima, i bila je jednako obrtni kapital koliko i simbol.

Riječ je o procjeni, i to gruboj. Nikakva revizija njegove ostavštine nije objavljena, nijedan sud nije utvrdio ukupan iznos, a imovina koju su meksičke vlasti doista identificirale brojila se u desecima nekretnina, a ne u milijardama. Iznos od 25 milijardi dolara najbolje je shvatiti kao red veličine kriminalnog pothvata, a ne kao vrijednost nečega što se moglo prodati.

Amado Carrillo Fuentes rođen je 17. prosinca 1954. u Guamuchilitu, u općini Navolato u Sinaloi, kao jedno od dvanaestero djece Waltera Vicentea Carrilla Vege i Aurore Fuentes. U posao ga je uvela obitelj, a ne poslovna prilika. Bio je nećak Ernesta Fonsece Carrilla, poznatog kao Don Neto, jednog od vođa kartela iz Guadalajare, i počeo je pod ujakovim okriljem, a poslije je u posao uveo braću i naposljetku vlastitog sina, Vicentea Joséa Carrilla Leyvu. Na početku nije stajala nikakva legalna tvrtka, samo rodbinska veza s organizacijom koja je već prebacivala kokain i već poznavala prijelaze.

Prvo zaduženje dobio je u Ojinagi u Chihuahui, kamo ga je ujak poslao da nadzire pošiljke kokaina i uči granične operacije od Pabla Acoste Villarreala, zvanog El Zorro de Ojinaga, i od Rafaela Aguilara Guajarda. Ojinaga leži nasuprot Presidiju u Teksasu, a naukovanje je bilo praktično: koji prijelazi funkcioniraju, koga treba platiti, gdje teret čeka i kako se novac vraća. To je jedino razdoblje njegove karijere koje izvori opisuju u operativnim pojedinostima i pokazuje što je on zapravo prodavao: ne toliko kokain koliko sposobnost da ga se preveze.

U osamdesetima se uspeo više. Surađivao je s Pablom Escobarom i kartelom iz Calija, krijumčareći drogu iz Kolumbije preko Meksika u Sjedinjene Američke Države, ali i s Joaquínom Guzmánom Loerom, obitelji Arellano Félix i organizacijom Beltrán Leyva. Kolumbijska veza bila je presudna. Kolumbijci su proizvodili kokain i trebao im je meksički koridor; Carrillo je imao koridor i trebala mu je roba. Preuzimanjem tereta u Meksiku i prijevozom na sjever našao se ondje gdje se zarađuje najveći dio konačne maloprodajne cijene.

Kontrolu nad kartelom iz Juáreza preuzeo je nakon što je ubio svog šefa, Rafaela Aguilara Guajarda. Ciudad Juárez najprometniji je prijelaz na meksičkoj granici, a vlast nad njim donijela mu je prijelaze, skladišta i pristojbe koje su uz njih išle. Potom je izgradio flotu po kojoj je postao slavan: istražitelji i novinski izvještaji opisuju veliku flotu mlažnjaka kojom se prevozila droga, a iz nje je proizašao nadimak El Señor de los Cielos, Gospodar neba. Zrakoplove treba kupiti, napuniti gorivom, održavati i opremiti posadom, a izvori bilježe da je novac prao preko Kolumbije kako bi financirao flotu. Takav je bio posao na vrhuncu: zrakoplovi kupljeni opranim dolarima, utovareni u Kolumbiji, istovareni u Meksiku, a prihod se vraćao natrag za kupnju novih zrakoplova.

Vrhunac je došao sredinom devedesetih, kada je navodno izgradio carstvo vrijedno više milijardi dolara, a procjenjivalo se da je tijekom karijere ostvario više od 25 milijardi dolara prihoda. To je promet tijekom više od dva desetljeća, a ne dobit u jednoj godini, i ne postoje godišnji financijski izvještaji kojima bi se to moglo provjeriti.

Izvori ne opisuju korporativnu strukturu jer je nijedan registar nije zabilježio. Njegova imovina dijeli se u četiri skupine: zrakoplove, nekretnine, bankovne depozite i gotovinu u tranzitu.

Zrakoplovi su bili operativna imovina. Flota dovoljno velika da mu donese nadimak bila je kapitalna oprema kriminalnih razmjera, a svaki je zrakoplov sa sobom nosio obveze registracije, goriva, posade i održavanja. Zrakoplovi kupljeni opranim novcem morali su biti registrirani na nekoga, a stranica ne daje nikakav znak da je ijedan bio na njegovo ime. Ništa od flote danas ne postoji kao imovina.

Nekretnine su bile najvidljiviji dio. Posjedovao je kuću u Morelosu tri bloka od službene rezidencije guvernera Jorgea Carrilla Oleje i redovito priređivao narko-fieste u Tetecali. Bio je vlasnik i vile u Hermosillu u Sonori, koja je još stajala 2006., kada je guverner Eduardo Bours zatražio od savezne vlade da je sruši. Nakon njegove smrti Ured glavnog državnog odvjetnika Meksika zaplijenio je više od 60 nekretnina diljem Meksika koje su mu pripisane.

Financijska imovina bila je uglavnom u depozitima. Dužnosnici su zamrznuli bankovne račune u iznosu od 10 milijardi dolara, što je najveći iznos vezan uz bilo koju identificiranu imovinu.

Vlasništvo je bilo raspoređeno među rođacima umjesto da bude koncentrirano u holding tvrtki: poimence se navode dvojica, njegov brat Vicente Carrillo Fuentes, koji ga je naslijedio, i sin Vicente José Carrillo Leyva. Ostavština ustrojena na taj način nema bilancu, samo niz potraživanja.

Novac je dolazio iz jedne djelatnosti: prijevoza kokaina. Teret se kupovao ili preuzimao u komisiju u Kolumbiji, zrakoplovom ili brodom dopremao u Meksiko i prebacivao preko granice radi prodaje u Sjedinjenim Američkim Državama. Carrillov udio bila je prijevoznička marža, naplaćivana prema količini i pouzdanosti, a upravo je flota omogućavala takve količine.

Zračni prijevoz skup je i brz, a u ovom poslu brzina je važnija od troška. Mlažnjak koji granicu prijeđe za nekoliko sati umjesto dana smanjuje broj ruku kroz koje teret prolazi, vrijeme koje provede u skladištu i broj ljudi koji ga mogu izdati. To su mu donijeli zrakoplovi i zato je flotu trebalo financirati opranim novcem, jer je kupnja zrakoplova upravo ona transakcija koja privlači pozornost kada kupac nema prijavljen prihod.

Godišnji podatak o poslovanju ne postoji. Jedina objavljena brojka jest ukupan prihod tijekom karijere od više od 25 milijardi dolara, koji se ne može raščlaniti po godinama, rutama ni pošiljkama. Može se reći da je pothvat nosio visoke troškove: gorivo, posade, održavanje, plaćanja na prijelazima i pretpostavljenu popustljivost dužnosnika koju su meksički istražitelji poslije ispitivali. Prihod takve veličine nije zadržani novac, a razliku između to dvoje nemoguće je utvrditi.

Većina je završila ondje gdje kriminalni novac obično završi: u samom poslu, na tuđim imenima i u rukama države.

Najveći dokumentirani gubitak uslijedio je nakon njegove smrti. Ured glavnog državnog odvjetnika Meksika zaplijenio je skladišta u Ciudad Juárezu za koja je vjerovao da ih kartel koristi za čuvanje oružja i kokaina, zaplijenio više od 60 nekretnina diljem Meksika pripisanih Carrillu i zamrznuo bankovne račune u iznosu od 10 milijardi dolara. Pokrenuo je i istragu o njegovim vezama s policijom i državnim dužnosnicima. Te su mjere poduzete protiv imovine i računa, a ne protiv okrivljenika, jer sam čovjek tada već nije bio živ.

Tekući troškovi postojali su i prije toga. Zrakoplovi su se kupovali, punili gorivom i održavali, a neki su i izgubljeni. Novac se prao preko Kolumbije, što znači da se u svakoj karici lanca plaćao postotak. Plaćanja dužnosnicima ne mogu se kvantificirati, iako pritisak u Morelosu upućuje na to da su bila znatna: guverner te savezne države bio je prisiljen podnijeti ostavku i uhićen je.

Njegov sprovod u Guamuchilitu u Sinaloi bio je velik, raskošan i skup. Ono što je preostalo nakon zapljena pripalo je obitelji koju su uhićenja postupno razbijala, uključujući njegova sina Vicentea Joséa Carrilla Leyvu, privedenog u travnju 2009.

Gotovo ništa što bi se moglo provjeriti. Iznos od 25 milijardi dolara procjena je, a ne utvrđena činjenica, a stranica ga iznosi u dva malo različita oblika: u trenutku smrti procjenjivalo se da vrijedi oko 25 milijardi dolara, a procjenjivalo se i da je tijekom karijere možda ostvario više od 25 milijardi dolara prihoda. Vrijednost imovine i prihod nisu ista mjera, a nijedna od njih nije usklađena s nekim izvorom.

Čvršće brojke potječu iz represivnih mjera. Meksički dužnosnici zamrznuli su račune u iznosu od 10 milijardi dolara i zaplijenili više od 60 nekretnina. Riječ je o službenim tvrdnjama o konkretnoj imovini, a ni one nikada nisu provjerene u postupku oduzimanja imovine, jer suđenja nije bilo. Zamrznuti račun tvrdnja je agencije, a ne dokaz vlasništva, a nekretnine koje se pripisuju trgovcu drogom često su upisane na nekog drugog.

Ne postoji porezna evidencija, korporativna prijava, stečajni popis ni ostavinski inventar koji bi pokazali što je posjedovao. Nikada nije unakrsno ispitan o svojoj imovini. Kada je umro, pratile su ga meksičke i američke vlasti, pa ni istražni spis nikada nije zatvoren u sudnici.

Ono što se uopće ne može provjeriti jest sastav bogatstva na vrhuncu: koliko zrakoplova, koliko nekretnina, koliko gotovine. Iznos od 25 milijardi dolara treba shvatiti kao gornju granicu vjerojatnog raspona, a ne kao izmjerenu vrijednost.

Dva druga kriminalna bogatstva na portalu licnosti.com daju okvir toj brojci.

Pablo Escobar ondje je naveden s 30 milijardi dolara na vrhuncu početkom devedesetih, a usporedba je bliska po naravi. Escobar je posjedovao robu i rute kartela iz Medellína; Carrillo je posjedovao koridor i zrakoplove koji su se njime koristili. Kolumbijac je iznad njega dijelom zato što je kokain bio njegov za prodaju, a ne samo za prijevoz.

Joaquín Guzmán Loera naveden je s 1 milijardom dolara, a razlika od 24 milijarde dolara između dvojice meksičkih trgovaca drogom poučna je. Guzmánova brojka procjena je vezana uz godine u kojima ga je Forbes svrstavao među svjetske milijardere, dakle časopisna procjena živućeg čovjeka. Carrillova je procjena iz razdoblja vrhunca utemeljena na prihodu tijekom karijere, napravljena o čovjeku koji je umro prije nego što se išta od toga moglo ispitati.

Carrillova brojka bliža je Escobarovoj nego Guzmánovoj, ali počiva na slabijim dokazima od obje, jer mu nikada nije suđeno, nikada nije bio na ljestvici i nikada ni za što nije morao položiti račune.

• 1954. Rođen 17. prosinca u Guamuchilitu, Navolato, Sinaloa, kao jedno od dvanaestero djece, bez vlastitog kapitala i bez ikakva oslonca osim obiteljskih veza.
• 1989. Njegov brat Cipriano Carrillo Fuentes umire u nerazjašnjenim okolnostima, u godinama kada Carrillo vodi pošiljke kokaina kroz Ojinagu i gradi koridor koji ga je obogatio.
• 1995. Svjedočenje predstavnika Drug Enforcement Administrationa pred Kongresom u kolovozu unosi djelovanje organizacije iz Juáreza u javni zapis u Washingtonu, kao prvi službeni prikaz razmjera mreže.
• 1997. Umire u srpnju, a bogatstvo mu se procjenjuje na oko 25 milijardi dolara; do kraja godine meksičke vlasti zamrznule su račune od 10 milijardi dolara i zaplijenile više od 60 nekretnina koje mu se pripisuju.
• 2006. Guverner Eduardo Bours traži od savezne vlade da sruši Carrillovu vilu u Hermosillu u Sonori, nekretninu koja je devet godina nakon njegove smrti još u rukama obitelji.
• 2009. Meksičke vlasti u travnju uhićuju njegova sina Vicentea Joséa Carrilla Leyvu, čime je posljednji izravni nasljednik isključen iz posla.

Carrillo nikada ni za što nije osuđen. To je središnja pravna činjenica njegova života i razlog zbog kojeg njegovo bogatstvo ostaje neispitano. U tjednima prije smrti pratile su ga meksičke i američke vlasti, pritisak u Morelosu rastao je, a ured glavnog državnog odvjetnika pripremao je predmet koji će se poslije usmjeriti na njegovu imovinu. Umro je prije nego što je išta od toga stiglo u sudnicu.

Umjesto toga postoje mjere protiv stvari, a ne protiv njega. Vlasti su zamrznule račune u iznosu od 10 milijardi dolara, zaplijenile više od 60 nekretnina diljem Meksika, preuzele skladišta za koja su vjerovale da su služila za čuvanje oružja i kokaina te pokrenule istragu o njegovim vezama s policijom i državnim dužnosnicima. Nije donesena nijedna presuda o oduzimanju imovine. Guverner Morelosa Jorge Carrillo Olea bio je prisiljen podnijeti ostavku i uhićen je nakon tihih marševa protiv njegove pretpostavljene popustljivosti prema nasilju povezanom s drogom, a Carrillove narko-fieste u Tetecali, nadomak guvernerove rezidencije, dio su priče o tome kako je taj pritisak rastao.

Smrt ga je zatekla 4. i 5. srpnja 1997. u bolnici Santa Mónica u Mexico Cityju. Otišao je na plastičnu operaciju lica i liposukciju trbuha kako bi promijenio izgled. Nastale su komplikacije, prouzročene ili lijekom ili neispravnim respiratorom, i umro je u ranim jutarnjim satima 5. srpnja; obitelj je novinarima rekla da je pod anestezijom doživio srčani udar. U operacijskoj su sali bila dva tjelohranitelja. Dva kirurga pronađena su 7. studenoga 1997. mrtva, zalivena betonom u čeličnim bačvama i s tragovima mučenja, a za treće tijelo u istovjetnoj bačvi pretpostavlja se da pripada liječniku koji je asistirao, ali nikada nije identificirano. Dana 8. studenoga njegovo je tijelo izloženo na bdijenju u mrtvačnici Savezne pravosudne policije.

Na čelu kartela naslijedio ga je brat Vicente; sin mu je uhićen u travnju 2009. Imao je 42 godine.

Koliko je vrijedio Amado Carrillo Fuentes? U trenutku smrti u srpnju 1997. procjenjivalo se da vrijedi oko 25 milijardi dolara, a procjene njegova prihoda tijekom karijere premašuju tu brojku. Riječ je o procjeni, a ne o revidiranom iznosu. Meksičke vlasti identificirale su i zamrznule račune od 10 milijardi dolara te zaplijenile više od 60 nekretnina, što je najveći skup konkretne imovine koji mu je ikada pripisan.

Zašto su ga zvali El Señor de los Cielos? Nadimak znači Gospodar neba, a dobio ga je zbog velike flote mlažnjaka kojom je prevozio drogu. Zrakoplovi su mu davali brzinu i manje primopredaja između Kolumbije i Sjedinjenih Američkih Država. Stranica bilježi da je novac prao preko Kolumbije kako bi financirao tu flotu, zbog čega su zrakoplovi bili i simbol njegove moći i razlog zbog kojeg su mu trebali kanali za pranje novca.

Kako je umro? Umro je u ranim jutarnjim satima 5. srpnja 1997. u bolnici Santa Mónica u Mexico Cityju, nakon operacije koja je počela 4. srpnja, a obuhvaćala je plastičnu operaciju lica i liposukciju trbuha kako bi promijenio izgled. Nastale su komplikacije, koje se pripisuju ili lijeku ili neispravnom respiratoru. Obitelj je novinarima rekla da je pod anestezijom doživio srčani udar, a u operacijskoj su sali bila dva njegova tjelohranitelja.

Je li ikada osuđen za neko kazneno djelo? Nije. Nikada mu nije suđeno niti je osuđen, a umro je dok su ga pratile meksičke i američke vlasti. Mjere su poduzete protiv njegove imovine, a ne protiv njega osobno: računi su zamrznuti, više od 60 nekretnina zaplijenjeno, skladišta preuzeta. Nije bilo presude o oduzimanju imovine, nagodbe ni unakrsnog ispitivanja, i zato je o njegovoj imovini dokumentirano tako malo.

Što se dogodilo s njegovim novcem nakon smrti? Ured glavnog državnog odvjetnika brzo je krenuo na nj. U roku od nekoliko mjeseci zamrznuo je bankovne račune u iznosu od 10 milijardi dolara, zaplijenio više od 60 nekretnina diljem Meksika i preuzeo skladišta korištena za čuvanje oružja i kokaina. Pokrenuo je i istragu o njegovim vezama s policijom i državnim dužnosnicima. Dio nekretnina godinama je ostao u rukama obitelji, a njegova vila u Hermosillu još je stajala 2006.