Miralem Pjanić bogatstvo

Procjena za 2026. godinu iznosi oko 50 milijuna dolara. Iznos je manji od Džekinog iako je Pjanić u jednom trenutku bio najskuplji bh. fudbaler u historiji, jer je njegova karijera na najvišoj razini bila kraća i prekinuta ranim odlaskom iz Barcelone.

Bogatstvo se sastoji od nekoliko dijelova: neto primanja iz ugovora u Lyonu, Romi, Juventusu i Barceloni, potpisnih bonusa, sponzorskih ugovora i nekretnina u Luksemburgu i Sarajevu. Za razliku od nekih kolega, Pjanić je dio novca uložio u nekretnine u zapadnoj Europi, gdje su cijene stabilnije nego na Balkanu.

Pjanić je rođen u Zvorniku, a porodica se preselila u Luksemburg kad je imao sedam godina. Tamo je prošao omladinsku školu Metza, a profesionalnu karijeru počeo je u francuskom klubu 2007. godine. Već 2008. prešao je u Lyon za oko sedam i po milijuna eura, što je tada bio velik iznos za igrača od osamnaest godina.

U Lyonu je proveo pet sezona i postao jedan od najboljih veznjaka francuske lige. Roma ga je 2011. dovela za 11 milijuna eura, a u Italiji je njegova vrijednost rasla iz sezone u sezonu. Najvažniji trenutak bio je 2016., kada je Juventus za njega platio 32 milijuna eura. Tamo je osvojio četiri uzastopne titule i igrao finale Lige prvaka 2017. godine.

Osnovu imovine čine nekretnine. Pjanić ima stan u Torinu iz razdoblja u Juventusu, nekretninu u Luksemburgu i stan u Sarajevu. Dio novca drži u investicijskim fondovima, što je rijetkost među fudbalerima s Balkana, a taj je pristup vjerojatno posljedica odrastanja u zapadnoj Europi.

Nije javno vlasnik kompanije, ali je bio uključen u nekoliko manjih poslovnih projekata u Luksemburgu, uključujući ugostiteljstvo. Ti projekti nisu objavljeni u financijskim izvještajima i ne mogu se procijeniti, pa ih naša procjena ne uključuje. Sponzorski ugovori s Adidasom i drugim brendovima donosili su mu između 500 hiljada i milijun eura godišnje.

Portfelj je konzervativan: nekretnine, depoziti i manji fondovski udjeli, bez kriptovaluta i bez rizičnih ulaganja. Takav sastav je tipičan za igrače koji su odrasli u zapadnoj Europi, gdje je upravljanje novcem dio obrazovanja, a ne za one koji su karijeru započeli na Balkanu bez financijske podrške.

Zbog toga je njegovo bogatstvo stabilnije od bogatstva kolega koji su više zaradili, ali su novac držali u rizičnim projektima.

Plate su rasle postupno. U Lyonu je zarađivao oko dva milijuna eura neto godišnje, u Romi između tri i četiri, a u Juventusu je dostigao oko sedam milijuna eura neto po sezoni. U Barceloni je, prema izvješćima, imao ugovor vrijedan oko 300 hiljada eura tjedno, što je najviši iznos koji je jedan bh. fudbaler ikad dobio.

Problem je bio u tome što taj novac nije pratio igrački status. Pjanić je u Barceloni odigrao vrlo malo utakmica, pa su bonusi izostali, a dio ugovora klubu je kasnije odgođen zbog financijskih problema. Ukupna neto primanja u karijeri procjenjuju se na između 70 i 80 milijuna eura bruto, od čega se, nakon poreza i provizija, zadržalo oko 40 milijuna. Ostatak procjene čine nekretnine i sponzorski prihodi.

Najveći dio novca otišao je u nekretnine i štednju, a manji u luksuzne predmete. Pjanić je poznat po sklonosti satovima, a jedan od njih, prema bosanskim medijima, platio je oko 300 hiljada eura. Takvi izdaci su vidljivi, ali ne mijenjaju ukupnu sliku imovine.

Dio novca usmjeren je u porodicu i u obrazovanje. Pjanić je završio sportski menadžment i više puta je govorio da ga zanima rad u upravi kluba nakon karijere. U Bosni i Hercegovini je podržavao omladinske turnire, ali bez velikih objavljenih donacija. Porezno je bio rezident Luksemburga, gdje su stope niže nego u Italiji, a to je vjerojatno utjecalo na strukturu primanja u posljednjim godinama.

Transferi su javni i dokumentirani. Lyon je 2008. platio 7,5 milijuna eura, Roma 11 milijuna, Juventus 32 milijuna, a Barcelona 60 milijuna eura uz dodatke. Posljednji transfer bio je najveći u historiji bh. fudbala i ostao je referenca u svakoj kasnijoj procjeni.

Plate nisu javne, ali se mogu rekonstruirati iz klupskih izvješća i medijskih objava. Juve je u godišnjim izvještajima navodio ukupne troškove plaća, a Pjanić je bio među pet najplaćenijih igrača. U Barceloni je situacija bila složenija jer je klub odgađao isplate zbog pandemije, pa su stvarni prihodi bili niži od ugovorenih.

Vrijedno je i to da je Juve Pjanića koristio kao registru i u kampanjama za Ligu prvaka, što je povećavalo njegovu tržišnu vrijednost i pregovaračku poziciju pri svakom produženju ugovora. Ta dinamika objašnjava zašto je njegova plata u Torinu rasla brže od plaća veznjaka sličnog ranga u drugim klubovima Serie A.

Među bh. fudbalerima Pjanić je drugi, iza Edina Džeke. Razlika od oko 25 milijuna dolara nastala je zbog trajanja karijere: Džeko je igrao u top ligama osamnaest godina, a Pjanić je vrhunac imao između 2011. i 2021. U odnosu na Asmira Begovića prednost dolazi iz većih ugovora u Italiji i transfera u Barcelonu.

U svjetskim okvirima njegovo bogatstvo je skromno. Veznjaci rijetko zarađuju kao napadači, a Pjanić nije imao brend koji bi mu donio prihode izvan fudbala. Ipak, njegov transfer u Barcelonu ostaje najveći pojedinačni posao u historiji bh. fudbala, što mu je dugoročno donijelo i prepoznatljivost i dodatne sponzorske ugovore.

Usporedba s Begovićem pokazuje i razliku u stilu karijere: golmani duže ostaju na visokoj razini, ali zarađuju manje po sezoni, dok veznjak na vrhuncu može dobiti ugovor kakav Begović nikad nije imao. Zato se njihove putanje ne mogu mjeriti istom mjerom.

Prva prekretnica je 2008., transfer u Lyon, gdje je prvi put zaradio više od milijun eura godišnje. Druga je 2011., dolazak u Romu i prvi veliki ugovor u Italiji. Treća je 2016., prelazak u Juventus, gdje je dostigao najvišu platu u karijeri.

Četvrta je 2020., transfer u Barcelonu, koji je nominalno bio najveći, ali je stvarni prihod bio manji od očekivanog. Peta je 2022., povratak u tursku ligu i potom odlazak u Emirate, gdje je ugovor bio kraći, ali s plaćom bez evropskog poreza. Svaka od tih točaka promijenila je sastav imovine, ali nijedna nije donijela skok kakav donosi prodaja kompanije.

Ukupno gledano, rast je bio postupan, bez jednokratnih skokova.

Pjanić nije bio u većim sudskim sporovima. Jedini ozbiljniji slučaj bio je spor s Barcelonom oko odgođenih isplata, koji je riješen unutar kluba i nije završio na sudu. Njegov odnos s reprezentacijom također je bio složen: nakon sukoba s tadašnjim stručnim stožerom 2020. godine nakratko se povukao, a potom se vratio.

Nakon 2023. igrao je u Emiratima, gdje su uvjeti drugačiji: manje utakmica, veća plaća i manji porezi. Karijera mu se bliži kraju, a budući prihodi ovisit će o tome hoće li ostati u fudbalu kao trener ili menadžer. Nekretnine i štednja osiguravaju mu stabilnost neovisno o toj odluci.

Za buduće prihode važna je i prepoznatljivost koju je stekao igranjem za reprezentaciju, jer ona otvara mogućnost rada u savezu ili u klubu nakon završetka igračke karijere.

Koliko iznosi Pjanićevo bogatstvo? Procjena je oko 50 milijuna dolara, na osnovu ugovora, transfera i nekretnina.

Zašto je manje od Džekinog? Zbog kraće karijere na najvišoj razini i manjeg broja sezona s najvišom platom.

Koliko je plaćen transfer u Barcelonu? 60 milijuna eura uz dodatke, što je najveći transfer jednog bh. fudbalera.

Ima li vlastitu kompaniju? Nema javno registriranu kompaniju, ali je bio uključen u manje poslovne projekte u Luksemburgu.

Gdje živi? U Luksemburgu, gdje je odrastao, uz nekretnine u Italiji i Sarajevu.