Edin Džeko bogatstvo

Procjena za 2026. godinu iznosi oko 75 milijuna dolara. Iznos nije objavljen ni u jednom registru, nego je sastavljen iz tri dijela: čistih primanja iz ugovora, vrijednosti nekretnina i prihoda od sponzora. Džeko nikad nije vodio kompaniju ni držao dionice u javnim tvrtkama, pa se gotovo cijelo bogatstvo može pratiti kroz fudbalske ugovore.

Najveći dio zarade dolazi iz razdoblja između 2011. i 2022., kada je igrao u Manchester Cityju, Romi i Interu. U tom periodu primanja su bila najviša, a porezni režim u Italiji povoljniji nego u Engleskoj. Otprilike dvije trećine ukupnog iznosa potječe iz tih jedanaest godina.

Put je počeo u Željezničaru, gdje je igrao za simboličnu naknadu. Prvi ozbiljan ugovor došao je 2005. u Teplicama, a već 2007. Wolfsburg je za njega platio oko četiri milijuna eura. U Njemačkoj je postao jedan od najboljih napadača lige i 2009. bio najbolji strijelac Bundeslige s 22 gola u sezoni koja je Wolfsburgu donijela naslov.

Ta sezona promijenila je sve. Manchester City je 2011. platio 27 milijuna funti, a Džeko je u Engleskoj proveo četiri i po godine. Tamo je zaradio prvi veliki novac i osvojio dvije titule, ali nikad nije bio prvi izbor u napadu. Odlazak u Romu 2015. bio je poslovno najbolja odluka karijere: dobio je status prvog napadača i ugovor koji je rastao sa svakom produženom sezonom.

Imovina je koncentrirana u nekretninama. Džeko ima stan u Sarajevu i kuću u Italiji, a dio novca drži u gotovini i depozitima, bez većih dioničkih pozicija. Za razliku od kolega koji su ulagali u startupe ili restorane, on nije javno povezan ni s jednom kompanijom u kojoj je suvlasnik.

Ugovor s Nikeom traje od ranih godina karijere i jedan je od najdužih sponzorskih odnosa jednog bh. fudbalera. Vrijednost tog ugovora nije objavljena, ali se procjenjuje na nekoliko stotina hiljada eura godišnje, uz dodatne bonuse za nastupe na velikim turnirima. Automobili i satovi koje posjeduje dio su imovine, ali se u procjenama gotovo ne računaju jer gube vrijednost.

Dio imovine čine i prava na imidž, koja su u nekim ugovorima bila odvojena od plate. Ta prava donose prihod nekoliko godina nakon potpisa i teško ih je procijeniti bez uvida u ugovore.

Bruto plata u Romi dostizala je oko 4,5 milijuna eura godišnje, a u Interu je bila slična, uz bonuse za golove i plasman u Ligu prvaka. U Fenerbahçeu je 2023. potpisao ugovor koji je, prema turskim medijima, bio vrijedan oko 3,3 milijuna eura neto po sezoni, uz dodatke za nastupe.

Ukupna primanja od klubova u dvadeset godina karijere procjenjuju se na između 90 i 110 milijuna eura bruto. Od toga treba odbiti poreze, provizije menadžera i troškove života u šest zemalja. Ono što ostaje ušteđeno, uz nekretnine i sponzorske prihode, daje iznos od oko 75 milijuna dolara koji se navodi u našoj procjeni. Iznos nije fiksan jer ovisi o kursu eura prema dolaru.

Treba imati na umu da su te brojke bruto. U Italiji je porez na dohodak za sportske radnike u tom razdoblju bio niži nego u Engleskoj, pa mu je od istog ugovora ostajalo više. U Turskoj je stopa također povoljnija, ali je trajanje ugovora kraće, što znači da je ukupni efekat ograničen. Zbog toga se Džekina primanja ne mogu upoređivati sa primanjima engleskih napadača istog ranga bez prilagođavanja za poreze. Naša procjena zato polazi od neto iznosa, a ne od objavljenih bruto plata.

Džeko je poznat kao fudbaler koji ne ističe potrošnju. Najveći dio novca otišao je u nekretnine i štednju, a dio u porodične projekte u Sarajevu. Humanitarni rad nije bio dio marketinške strategije: pomagao je bolnicama i porodicama nakon poplava 2014. godine, a iznosi tih donacija nisu javno objavljeni.

Od 2020. dio prihoda usmjeren je na ulaganja u Bosni i Hercegovini, uključujući nekretnine i manje poslovne projekte. Ta ulaganja nisu javna i ne pojavljuju se u registrima, pa ih naša procjena tretira konzervativno. Porezi su druga velika stavka: u Italiji je koristio povoljniji režim za sportske radnike, a u Turskoj je porez na dohodak niži nego u zapadnoj Europi, što mu je omogućilo da zadrži veći dio zarade.

Klubovi ne objavljuju plate igrača, ali objavljuju godišnja financijska izvješća, a iz njih se može izračunati ukupna masa plaća. U Rominoj sezoni 2017/18 Džeko je bio najplaćeniji igrač, što potvrđuje izvještaj kluba. U Engleskoj su podaci dostupni neizravno, kroz registar kompanija koje vode imovinu igrača.

Transferi su javni i provjerljivi. Wolfsburg je 2007. platio četiri milijuna eura, City 27 milijuna funti, Roma 11 milijuna eura s dodacima, a Inter ga je 2021. doveo bez odštete. Ta razlika između transfera i plaće objašnjava zašto najveći dio bogatstva dolazi upravo iz ugovora, a ne iz odšteta. Odšteta ide klubu, plata igraču.

Među fudbalerima iz Bosne i Hercegovine Džeko je uvjerljivo prvi. Slijede Miralem Pjanić i Asmir Begović, čije se bogatstvo procjenjuje na 50 i 35 milijuna dolara. Razlika prema njima nastala je zbog dužine karijere na visokoj razini: Džeko je u top ligama proveo osamnaest godina, a Pjanić i Begović nekoliko manje.

U usporedbi s najbogatijim svjetskim fudbalerima razlika je drugačije prirode. Cristiano Ronaldo i Lionel Messi zaradili su više od milijarde dolara jer su uz ugovore imali i brendove, udjele u kompanijama i doživotne sponzorske ugovore. Džeko je ostao u okvirima klasične fudbalske karijere: veliki ugovor, dugo trajanje i umjerena potrošnja.

Zanimljivo je i to da su sva trojica karijeru gradila u inostranstvu, jer domaća liga nije mogla ponuditi ni blizu takve ugovore.

Prva prekretnica je 2009., kada je s Wolfsburgom osvojio Bundesligu i postao najbolji strijelac. Druga je 2011., transfer u Manchester City, gdje je prvi put zaradio više od pet milijuna eura godišnje. Treća je 2015., dolazak u Romu, gdje je postao nositelj igre i potpisao ugovore s rastućim primanjima.

Četvrta prekretnica je 2021., kada je s Interom osvojio naslov prvaka Italije, a peti je 2023., prelazak u Fenerbahçe, gdje je uz plaću dobio i znatne bonuse. Svaka od tih točaka dodala je nekoliko milijuna dolara, a ukupni rast bio je postupan, bez jednokratnog skoka kakav donosi prodaja kompanije.

Nakon 2024. rast je usporen, jer su i plate i bonusi niži nego u razdoblju karijere na vrhuncu.

Džeko nije bio stranka u većim sudskim sporovima. Povremeno se u medijima pojavljivao u kontekstu ugovornih detalja i prava na imidž, ali bez parnica koje bi utjecale na imovinu. Njegov odnos s Fudbalskim savezom BiH bio je napet u nekoliko navrata, posebno oko organizacije utakmica, ali i to je ostalo na razini javne rasprave.

Nakon 2024. igrao je sve manje utakmica, a karijera se bliži kraju. Za buduće prihode važna je uloga u reprezentaciji, gdje je i dalje kapiten i jedan od najprepoznatljivijih sportista u zemlji. Ta prepoznatljivost otvara mogućnosti u trenerskom radu, marketingu i poslovnim projektima, ali konkretni ugovori za sada nisu objavljeni.

Koliko tačno iznosi Džekino bogatstvo? Procjena je oko 75 milijuna dolara. Točan iznos nije poznat jer nijedan registar ne objedinjuje sve njegove račune, nekretnine i ugovore.

Je li najbogatiji bh. fudbaler? Prema dostupnim procjenama jest, ispred Miralema Pjanića i Asmira Begovića.

Zaradi li još od fudbala? Da, dok traje ugovor s klubom, a uz to ima sponzorski ugovor s Nikeom.

Ima li vlastitu kompaniju? Nema javno registriranu kompaniju u kojoj je vlasnik. Imovina mu se vodi kroz nekretnine i osobne račune.

Kako se iznos mijenja? S kursom eura prema dolaru, s cijenom nekretnina u Italiji i BiH te s trajanjem sponzorskih ugovora.