Saddam Hussein: neto vrijednost

Objavljene procjene njegovo bogatstvo na vrhuncu moći stavljaju na 2 milijarde dolara, a riječ je o povijesnom podatku koji objavljujemo s datumom procjene 3. studenoga 2026. Pogubljen je 30. prosinca 2006., pa mu otada ništa nije pridodano.

Riječ je o neprovjerenoj vanjskoj procjeni. Irak nikada nije objavio revidirano izvješće o predsjednikovoj imovini, a službeni podatak o njegovu osobnom bogatstvu nikada nije iznesen u javnost.

Najjasniji su dokazi fizički. Neposredno prije invazije 2003. godine, po nalogu njegova sina Qusaya, iz Središnje banke Iraka u jednoj je večeri s pola tuceta vojnih kamiona odneseno više od milijardu dolara u gotovini: 900 milijuna u dolarima i 100 milijuna dolara u eurima. Većina tog novca kasnije je pronađena u jednoj od njegovih palača, u aluminijskim kutijama s otprilike 4 milijuna dolara u svakoj.

Odvojeno od toga, oko 650 milijuna dolara pronađeno je iza lažnog zida u palači njegova sina Udaya. Istražitelji su ušli u trag i milijardama prebačenima u inozemstvo prije pada Bagdada, uglavnom u Švicarsku, a velik dio tih transfera nadzirao je njegov polubrat Barzan Ibrahim al-Tikriti.

Rođen je u Al-Awji 28. travnja 1937., u stranku Baas učlanio se 1957., nakon neuspjelog pokušaja atentata na predsjednika pobjegao je u inozemstvo, a vratio se 1963. Postao je zamjenik Ahmeda Hassana al-Bakra i zapravo upravljao Irakom prije nego što je 16. srpnja 1979. i službeno preuzeo predsjedničku dužnost.

Budući da je Irak godinama bio pod sankcijama, naftu je za gotovinu prodavao na crnom tržištu zemljama poput Turske i Sirije. Nacionalizirao je naftnu industriju, ratovao s Iranom od 1980. do 1988., 1990. napao Kuvajt, a uhićen je 13. prosinca 2003.

Objavljujemo vlastitu procjenu od 2 milijarde dolara i prikazujemo zapljene koje su dokumentirali mediji. Procjena se temelji na pronađenoj gotovini, a ne na bilanci, pa mjeri ono što je pronađeno i zaključeno, a ne ono što je doista postojalo.

Same svote također su sporne: prema medijskim izvješćima članovi obitelji u inozemstvo su možda prebacili čak od 5 do 10 milijardi dolara, što daleko nadmašuje objavljenu neto vrijednost. Zadržavamo istaknuti iznos i bilježimo nesklad, umjesto da ga pokušavamo razriješiti.