Hans-Adam II: neto vrijednost

Hans-Adam II., knez od Lihtenštajna, u našoj bazi podataka ima procijenjenu neto vrijednost od 10 milijardi dolara. Taj iznos nije stanje na bankovnom računu koji glasi na njegovo ime. Riječ je o procjeni imovine koju kontrolira Kneževska kuća Liechtenstein, dinastija na čijem je čelu, vrednovane kao da se cijeli portfelj može prodati odjednom.

Gotovo sve drži se neizravno: obiteljska zaklada koja je vlasnik grupe LGT, jedne od većih privatnih banaka u Europi; kneževska umjetnička zbirka od otprilike 1.600 djela; palače i najamne zgrade u Beču; nekretnine u Vaduzu i okolici te poljoprivredni posjedi u Austriji. Nekoliko tih udjela dijele članovi obitelji, a nijedna operativna tvrtka nije uvrštena na burzu, pa je 10 milijardi dolara procjena dinastičkog portfelja.

Kuća Liechtenstein mnogo je starija od kneževine kojom vlada. Stoljećima su knezovi bili veliki zemljoposjednici u habsburškim zemljama, s palačama u Beču i posjedima u Moravskoj i Češkoj, pa je obitelj 1699. kupila gospoštiju Schellenberg, 1712. i Vaduz, a 1719. oba su posjeda uzdignuta u carsku kneževinu. Alpska država bila je sporedan posjed, a ne izvor novca.

1920. Obitelj je u Vaduzu osnovala Bank in Liechtenstein, skromnu instituciju u službi siromašne zemlje. 1938. Nakon Anschlussa knez Franz Josef II. preselio je rezidenciju iz Beča i Moravske u Vaduz, čime je sačuvana jezgra dinastije. 1945. Beneševim dekretima u Čehoslovačkoj konfiscirani su ondašnji obiteljski posjedi, pa je obitelj ostala bez velikog dijela prihoda.

Nakon rata banka je postala pokretač oporavka: primala je depozite šireg kruga europskih klijenata, dok je obitelj bogatstvo obnavljala s mnogo skromnije osnovice. 1970-ih. Hans-Adam, školovan za poslovanje i ekonomiju u Švicarskoj i Londonu, preuzeo je obiteljske financije i usmjerio banku prema međunarodnom privatnom bankarstvu. 1984. Postao je regent, a 1989. naslijedio je oca kao vladajući knez. 1990-ih. Banka je reorganizirana u Liechtenstein Global Trust, kasnije skraćeno u LGT, i proširila se u inozemstvo. 2004. Svakodnevnu izvršnu vlast predao je sinu Aloisu, zadržavši prijestolje i obiteljske financijske poslove. Od tada je rast bio postupan, a ne plod jednog iznenadnog dobitka.

Temeljna imovina je LGT Group, grupa za privatno bankarstvo i upravljanje imovinom u potpunom vlasništvu zaklade LGT Group Foundation, koja je i sama dio struktura Kneževske kuće. LGT iskazuje imovinu klijenata u stotinama milijardi švicarskih franaka, s uredima od Züricha do Singapura.

Druga stavka je zbirka: oko 1.600 slika i predmeta, čiji su dijelovi izlagani u Muzeju Liechtenstein u Beču i ondašnjoj Vrtnoj palači. Treća su nekretnine. Obitelj posjeduje Vrtnu palaču i Gradsku palaču u Beču, rezidenciju i upravne zgrade u Vaduzu te poljoprivredne i šumske posjede u Austriji. Zaklada ih drži na okupu iz generacije u generaciju, umjesto da ih dijeli među nasljednicima.

Bogatstvo donosi prihod na tri načina. LGT isplaćuje dividende iz dobiti, koju je banka u jednoj od nedavnih poslovnih godina iskazala na razini od otprilike 450 milijuna švicarskih franaka, uz poslovne prihode blizu 3 milijarde franaka. Posjedi donose zakupnine i prihode od poljoprivrede, a bečke palače i ostale zgrade prihod od najma.

Knežev osobni prihod posve je druga priča. Naknada koju prima od države skromna je za monarhijska mjerila i zanemariva u usporedbi s prihodima od imovine, što je jedan od razloga zašto obitelj inzistira na tome da je bogatstvo dinastičko, a ne osobno. Novac uglavnom ostaje unutar strukture i financira kapital banke, zbirku i održavanje zgrada.

Većina viška reinvestirana je umjesto da bude potrošena. Banka je trošila kapital na širenje u Švicarsku, Aziju i Sjedinjene Američke Države, a obitelj je nastavila nadopunjavati zbirku kad je tržište to dopuštalo, uključujući i djela koja su je nekoć napustila. Financirala je obnovu dviju bečkih palača prije nego što su dijelovi zbirke 2004. ponovno otvoreni za javnost. Obitelj je 2000-ih prodavala i imovinu, među ostalim svoj udio u jednom bečkom portfelju nekretnina.

Drugi odljev bio je pravne prirode. Desetljeća potraživanja vezanih uz imovinu u Čehoslovačkoj, postupak protiv Njemačke pred Međunarodnim sudom pravde i obrana od stranih poreznih istraga progutali su znatna sredstva. Porezi, održavanje zaštićenih zgrada i vođenje kućanstva odnijeli su velik dio ostatka.

LGT je transparentni dio. Objavljuje godišnje izvješće s dobiti grupe, poslovnim prihodima, kapitalom i imovinom klijenata, a u upravnom odboru zaklade sjede i članovi obitelji. Umjetnička zbirka katalogizirana je i dijelom objavljena na internetu, a bečke palače imovina su koju svatko može vidjeti.

Privatno ostaje sve što bi bilo potrebno za izračun osobne brojke: računi same zaklade, interna procjena vrijednosti zbirke, veličina obiteljskih zemljišnih posjeda i raspodjela stvarnih udjela između kneza, njegova sina i ostalih rođaka. Iznos od 10 milijardi dolara stoga opisuje strukturu, a ne nečiji osobni račun, i mijenja se s tržištima, a ne s objavljenim izvješćima.

Dvije osobe iz Perzijskog zaljeva s ove stranice jasno pokazuju razliku. Bogatstvo šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma procjenjuje se na 16 milijardi dolara, ali većina toga udio je u državnim lukama, zrakoplovnim i nekretninskim grupama, pa njegovo bogatstvo zrcali gospodarstvo Dubaija. Princ Al-Waleed bin Talal, sa 17 milijardi dolara, nalazi se na suprotnom kraju: njegov je novac Kingdom Holding, tvrtka uvrštena na saudijsku burzu s revidiranim financijskim izvještajima.

Hans-Adamovih 10 milijardi dolara nije ni jedno ni drugo. Nema državnog fonda ni cijene dionice. Postoje privatna banka i zaklada, zbog čega je lihtenštajnsko bogatstvo teže provjeriti od Al-Waleedova, a manje je isprepleteno s državnim proračunom od bogatstva šeika Mohammeda.

• 1920. U Vaduzu se osniva Bank in Liechtenstein, čime obitelj dobiva vlastitu financijsku instituciju.
• 1945. Čehoslovački dekreti oduzimaju posjede u Moravskoj i Češkoj, a obitelj gubi velik dio zemljišnog bogatstva.
• 1989. Hans-Adam nasljeđuje oca i preuzima kontrolu nad imovinom dinastije.
• 1990-ih Banka se reorganizira u Liechtenstein Global Trust i počinje se širiti u inozemstvo.
• 2004. Izvršna vlast prelazi na nasljednog kneza Aloisa; bečka zbirka ponovno se otvara za posjetitelje.
• 2005. Međunarodni sud pravde odbacuje tužbu Lihtenštajna protiv Njemačke zbog konfiscirane imovine.

Dugogodišnji spor odnosi se na imovinu na području današnje Češke i Slovačke. Obiteljski posjedi konfiscirani su nakon 1945. na temelju Beneševih dekreta, a uzastopne vlade u Pragu i Bratislavi odbijaju povrat, uz obrazloženje da je riječ o njemačkoj imovini i da dekreti nisu podložni preispitivanju. Lihtenštajn je tužio Njemačku pred Međunarodnim sudom pravde, koji je 2005. tužbu odbacio prihvativši preliminarne prigovore.

Godine 2008. njemački istražitelji postupili su na temelju podataka o klijentima ukradenih iz LGT-a i prodanih vlastima, što je dovelo do pretraga, kaznenih progona i ostavke jednog istaknutog njemačkog poslovnog čelnika. Lihtenštajn je to nazvao krađom, a afera je ubrzala zaokret banke prema upravljanju imovinom. Hans-Adam, rođen 1945., i dalje je šef države, dok Alois vodi svakodnevne državne poslove.

Koliko vrijedi knez Hans-Adam II.? Naša baza podataka taj iznos procjenjuje na 10 milijardi dolara. Riječ je o procjeni imovine koju kontrolira Kneževska kuća Liechtenstein, uključujući njezinu banku, umjetničku zbirku, palače i posjede. Budući da su ti udjeli smješteni u zakladama i obiteljskim tvrtkama, iznos se izračunava, a ne objavljuje, a objavljene procjene obiteljskog bogatstva tijekom godina znatno su se razlikovale.

Je li on osobno vlasnik banke LGT? Ne izravno. LGT Group u potpunom je vlasništvu zaklade LGT Group Foundation, strukture Kneževske kuće, a knez pripada obitelji koja je kontrolira. Dobit banke koristi dinastiji kao cjelini, a njezina bilanca pravno nije njegovo osobno vlasništvo. Ta je razlika važna kad god se bogatstvo opisuje kao privatna imovina jednog čovjeka.

Koliko vrijedi kneževska umjetnička zbirka? Zbirka obuhvaća otprilike 1.600 djela, uključujući vrhunska djela starih majstora, a njezini su dijelovi izlagani u obiteljskom muzeju u Beču. Javna procjena vrijednosti zbirke ne postoji, a obitelj iz nje rijetko prodaje. Procjene od nekoliko stotina milijuna dolara uvjerljive su, ali neprovjerljive, pa zbirku tretiramo kao kvalitativni, a ne izmjereni element.

Zašto je iznos procjena, a ne objavljena svota? Lihtenštajn ne obvezuje vladarsku obitelj na objavu godišnjih financijskih izvještaja, a zaklada koja drži dionice banke privatna je. LGT objavljuje rezultate grupe, ali oni opisuju kapital i dobit same banke, a ne bogatstvo vlasnika. Analitičari se zato oslanjaju na zaradu banke, vrijednost nekretnina i tržište umjetnina, pa se ukupni iznos mijenja s tržištima, a ne s objavom izvješća.

Je li obitelj vratila svoju imovinu u Češkoj i Slovačkoj? Nije. Posjedi konfiscirani na temelju Beneševih dekreta nakon 1945. nisu vraćeni, a sudovi su odbili zahtjeve obitelji. Postupak Lihtenštajna protiv Njemačke završio je 2005. pred Međunarodnim sudom pravde bez odluke o meritumu. Spor i dalje utječe na odnose s Pragom i Bratislavom, a izgubljeni posjedi trajno umanjuju potencijalno bogatstvo dinastije.