Milorad Dodik bogatstvo

Postoje dvije brojke i razlika među njima je ogromna. Prva dolazi iz imovinske karte koju je Dodik dužan podnositi kao nositelj javne funkcije: kuća u Banjoj Luci, stanovi, vozila, ušteđevina i godišnji prihodi od oko 100.000 eura. Ukupna vrijednost te imovine procjenjuje se na oko 1,2 milijuna dolara.

Druga brojka dolazi iz medijskih tekstova i političkih obračuna, u kojima se spominju iznosi od 1,8 do 3,5 milijardi KM. Nijedna od tih procjena nije potkrijepljena uvidom u dokumentaciju, a dio njih se zasniva na nagađanjima o firmama koje se vode na druge osobe. Zato je u ovom profilu glavna brojka ona iz imovinske karte, a velike procjene se navode kao tvrdnje, ne kao činjenice.

Dodik je karijeru počeo u lokalnoj samoupravi Laktaša, a potom je bio premijer Republike Srpske u dva navrata i član Predsjedništva BiH. Na tim funkcijama primanja su znatno viša od prosjeka u zemlji, a uz platu idu naknade, putni troškovi i smještaj.

Uz političke funkcije, u javnosti se godinama prati i poslovanje firmi koje se dovode u vezu s njegovom porodicom, uključujući nekretnine i trgovinu. Te firme nisu u njegovom vlasništvu prema registrima, pa se njihova vrijednost ne može pripisati njemu bez dokaza. Upravo tu nastaje jaz između prijavljene imovine i iznosa koji mu se pripisuju u medijima.

Važan kontekst su i velike privatizacije u entitetu, koje su mediji često povezivali s njegovim političkim okruženjem. Te veze su ostale na razini tvrdnji, bez presude, ali su oblikovale javnu sliku o njegovom bogatstvu više nego bilo koji dokument.

Time se objašnjava i zašto se u njegovom slučaju teško dolazi do jedne brojke.

Prema imovinskoj karti, u vlasništvu ima kuću u Banjoj Luci, stanove, nekoliko vozila i ušteđevinu u bankama. Uz to se navode prihodi supruge i članova porodice, koji u ukupnoj slici igraju važnu ulogu jer se dio imovine vodi na njih.

Nema potvrđenih podataka o tome da li drži dionice ili udjele u privatnim kompanijama. Sudski i regulatorni postupci protiv njega u posljednjim godinama tiču se političkih odluka, ne imovine, pa ni oni nisu doveli do oduzimanja ili zamrzavanja sredstava.

U imovinskoj karti navodi se i zemljište uz kuću, koje u Banjoj Luci ima tržišnu vrijednost veću od poljoprivredne namjene. Takvi detalji su važni jer se vrijednost nekretnina u entitetu mijenjala sporije nego u Sarajevu, pa je i rast njegove imovine umjereniji od rasta imovine političara u glavnom gradu.

Vrijednost te imovine ne treba miješati s prihodima. Nekretnina donosi korist kroz stanovanje, ne kroz najam, pa se u godišnjem budžetu ne vidi kao dodatni novac. Kod procjene bogatstva to je važno, jer osoba može imati skupu kuću, a malo gotovine.

Godišnji prihodi iz imovinske karte kreću se oko 100.000 eura, uz dodatna primanja članova porodice. Uz platu predsjednika entiteta to je iznos koji je u zemlji iznad prosjeka nekoliko puta, ali nije dovoljan da se u dvadeset godina stvori bogatstvo od milijardi.

Zato se rasprava o Dodikovom bogatstvu gotovo uvijek vraća na pitanje posrednog vlasništva: ako se vrijednost firmi povezanih s porodicom pribroji imovini, brojka raste. Bez presude ili registarskog podatka koji to potvrđuje, takvo pribrajanje ostaje tvrdnja, a ovaj profil je ne uključuje u iznos.

Uz platu, nositelji funkcija u entitetu imaju pravo na naknade za odvojeni život, putne troškove i službena vozila, što u praksi znači da su im životni troškovi znatno niži od primanja. Taj dio nije novac na računu, ali utječe na to koliko od plate ostaje kao ušteđevina na kraju godine.

Najveći dio primanja otišao je na nekretnine u Banjoj Luci i na održavanje kuće, zatim na obrazovanje djece i putovanja. Dio je ostavljen u bankama kao ušteđevina. U imovinskoj karti ne navode se udjeli u fondovima ni strana ulaganja.

Troškovi su posljednjih godina rasli i zbog sudskih postupaka koje vodi pred domaćim i međunarodnim instancama, jer advokatski timovi koštaju. Taj dio nije javno dokumentovan, ali je zato rashode nevidljivim dijelom jednadžbe.

Službena imovinska karta je jedini dokument koji je provjerljiv i datiran. Ona pokazuje platu, kuću, stanove, vozila i ušteđevinu. Sve ostale brojke su tvrdnje iz medija i politike, često bez izvora i bez datuma.

Za čitatelja je važno da razlikuje dvije razine: ono što osoba mora prijaviti i ono što joj se pripisuje. Kod Dodika je ta razlika najveća u cijeloj zemlji, i upravo zato njegov profil mora stajati uz izvor svake rečenice.

Imovinska karta ne pokazuje posredno vlasništvo, kredite povezanih osoba ni transakcije između firmi. Upravo te praznine hrane sumnje, ali istovremeno znače da se iz karte ne može izvesti ni dokaz o skrivenom bogatstvu. To je razlog zašto se u javnoj raspravi stalno vraćamo na iste dvije brojke, bez mogućnosti da se jedna od njih potvrdi.

Ako se gleda prijavljena imovina, Dodik je bogatiji od prosječnog građanina, ali daleko od najbogatijih. Senad Džambić s Bingo Grupom procjenjuje se na stotine milijuna dolara, a bh. biznismeni iz graditeljstva i trgovine na desetke milijuna.

Ako se gleda ono što mu mediji pripisuju, on bi bio jedan od najbogatijih ljudi u regiji. Te dvije slike ne mogu stajati u istoj tablici, pa se i ova usporedba drži prve, dokumentirane slike. Druga slika se navodi u javnoj raspravi, ne u procjeni.

U regiji su političari s najvećim prijavljenim imovinama često oni koji su istovremeno vodili privatne firme prije ulaska u politiku. Dodik nije bio u toj skupini, pa njegova prijavljena imovina zaostaje za nekim kolegama iz susjedstva, bez obzira na ono što mu se pripisuje u medijima.

Zato se njegovo ime u raspravama o najbogatijima pojavljuje više zbog tvrdnji nego zbog dokumenata.

Prva prekretnica je 1998., kada postaje premijer Republike Srpske i prelazi na funkciju s najvišim primanjima u entitetu. Druga je 2010., kada ulazi u vladu na saveznoj razini, a treća 2018., ulazak u Predsjedništvo BiH.

Nakon 2022. vraća se na funkciju predsjednika entiteta, gdje su primanja stabilna. U istom razdoblju raste vrijednost nekretnina u Banjoj Luci, što je tiho povećalo neto imovinu bez poslovnih odluka. To je jedini dio rasta koji se može pratiti kroz dokumente.

Zato se ukupni iznos nije mijenjao naglo, nego postupno, zajedno s cijenama nekretnina u entitetu.

Dodik je predmetom više sudskih i političkih postupaka: dio se odnosi na nepoštivanje odluka visokog predstavnika, dio na izjave i odluke u vezi s državnim institucijama. Nijedan od tih postupaka nije doveo do oduzimanja imovine.

Za ovu procjenu važno je da nema presude koja bi utvrdila nezakonito stjecanje ili skriveno vlasništvo. Zbog toga se velike brojke koje se spominju u javnosti ne mogu uzeti kao činjenica, nego kao tvrdnja jedne strane u političkom sporu.

Sjedinjene Države su mu 2017. i 2022. uvele sankcije zbog opstrukcije Daytonskog sporazuma, što znači da mu je imovina pod američkom jurisdikcijom zamrznuta. Takva mjera ne mijenja vrijednost nekretnina u Bosni i Hercegovini, ali ograničava poslovanje i putovanja, pa posredno utječe na buduće prihode.

Je li Dodik milijarder? Prema imovinskoj karti nije. Mediji mu pripisuju milijarde, ali bez dokumentacije.

Zašto je razlika tako velika? Zbog tvrdnji o firmama koje se vode na druge osobe i zbog političkog konteksta u kojem se te tvrdnje iznose.

Što ulazi u procjenu? Kuća, stanovi, vozila, ušteđevina i prihodi iz imovinske karte.

Mijenja li se iznos? Raste s cijenama nekretnina, ali ne skokovito.

Gdje su izvori? Imovinska karta i javni izvještaji, uz izričito označene nepotvrđene tvrdnje.

Utječu li sankcije na procjenu? Ne na vrijednost nekretnina u zemlji, ali ograničavaju poslovanje i putovanja.