Bakir Izetbegović bogatstvo

Procjena za 2026. godinu iznosi oko 1,5 milijuna dolara. Iznos nije objavljen kao službena brojka, nego je izveden iz imovinske karte, podataka o plaćama u državnim institucijama i vrijednosti nekretnine u kojoj živi. U procjenu ulazi i dio obiteljske imovine koji se u javnim dokumentima vodi na njegovo ime.

Za razliku od poslovnih ljudi, kod Izetbegovića nema udjela u kompanijama koje bi se mogle vrednovati na tržištu. Zato je procjena osjetljivija na promjene cijena nekretnina nego na poslovne rezultate, a raspon mogućih vrijednosti je uži nego kod poduzetnika.

Bogatstvo je nastalo kroz karijeru u državnim i stranačkim strukturama. Izetbegović je radio u diplomaciji, bio je direktor u kompanijama iz oblasti graditeljstva i trgovine, a od 2006. je u vrhu Stranke demokratske akcije. Od 2010. do 2018. bio je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što je funkcija s najvišom plaćom u zemlji.

Uz plaću su dolazile naknade za rad u komisijama, dnevnice i honorari, koji su u tim godinama činili značajan dio primanja. Prema podacima koje su objavili domaći mediji, u jednoj godini primio je oko 56.000 KM plate, uz dodatne naknade i honorare. Takva primanja omogućila su mu da sačuva ušteđevinu, ali ne i da izgradi veliki poslovni portfelj.

Prije politike radio je u diplomatiji i u građevinskom sektoru, gdje su primanja bila solidna, ali ne i velika. To razdoblje je važno jer objašnjava zašto mu je imovina skromnija od imovine ljudi koji su u istim godinama vodili privatne firme. Stranka i obiteljska baština donijeli su mu ugled i pristup, ali ne i kapital u smislu dionica ili udjela.

Treba imati na umu i da je dio karijere proveo u razdoblju kada su plaće u javnom sektoru bile niske, a inflacija visoka. Ono što danas izgleda kao solidna ušteđevina nastalo je u posljednjih petnaest godina, kada su primanja na državnim funkcijama porasla daleko iznad prosjeka.

U imovinskoj karti navodi se stan u Sarajevu, automobil i novčana sredstva u bankama. Vrijednost stana je u posljednjem desetljeću znatno porasla zbog cijena nekretnina u glavnom gradu, pa danas čini najveći dio njegove imovine. Uz to posjeduje manje zemljište koje se u dokumentima vodi kao obiteljska imovina.

Nema podataka o tome da drži dionice ili udjele u privatnim kompanijama. To je važna razlika prema političarima iz poslovnog miljea, čije se bogatstvo mjeri kroz vrijednost firmi. Kod Izetbegovića se procjena gotovo u cijelosti svodi na nekretninu, vozilo i gotovinu.

Prihodi su dolazili gotovo isključivo iz javnih funkcija. Kao član Predsjedništva BiH primao je plaću koja je u tom razdoblju bila viša od prosječne u zemlji nekoliko puta, a uz nju su išle naknade za predstavljanje i putovanja. Nakon 2018. prešao je u Zastupnički dom, gdje je plaća nešto niža, ali stabilna.

Stranka koju vodi ima svoju imovinu, ali se ona ne može pripisati njemu osobno. To je razlika koju mediji često prela ze: vrijednost stranke i vrijednost pojedinca nisu isto, a Izetbegović nije jedini koji odlučuje o stranačkim sredstvima.

Najveći dio primanja otišao je na svakodnevni život u Sarajevu, obrazovanje djece i održavanje nekretnine. Dio je ostavljen kao ušteđevina, što je kod političara bez privatnog biznisa uobičajen obrazac. Nema podataka o velikim ulaganjima u dionice, fondove ili strane nekretnine.

Javno je poznato i da je porodica Izetbegović vezana uz više nekretnina u Sarajevu, ali se one u dokumentima vode na različite osobe. Bez uvida u cijelu imovinsku kartu svih članova ne može se utvrditi koliko od toga pripada njemu, pa naš iznos ostaje procjena, a ne službeni podatak.

Troškovi političara na visokim funkcijama često su manji nego što se očekuje, jer su putovanja, smještaj i osiguranje plaćeni iz budžeta institucije. To znači da veći dio plate ostaje netaknut, pa se ušteđevina gomila i kad nema drugih prihoda. Kod Izetbegovića je upravo taj mehanizam objasnio zašto ima ušteđevinu iako nije poslovao.

Službena imovinska karta pokazuje platu, stan, automobil i ušteđevinu. Na temelju nje se ne može zaključiti da ima veliko bogatstvo, ali ni da nema imovine. Medijske tvrdnje o milijardama iznesene su u političkim obračunima i nisu potkrijepljene dokumentima.

Za ovakvu procjenu zato je najvažniji datum i metodologija: uzimamo javno dostupne podatke, dodajemo procijenjenu vrijednost nekretnine po tržišnim cijenama i oduzimamo eventualne obveze. Sve ostalo su nagađanja i zato ih izdvajamo od brojke.

Poseban problem su tvrdnje o imovini koja se vodi na članove porodice. Takva imovina nije tajna, ali nije ni njegova po zakonu, pa se ne može uračunati bez dokaza o stvarnom vlasništvu. Zbog toga se procjene kod političara uvijek kreću u rasponu, a ne u jednom iznosu, i zbog toga svaki iznos treba čitati zajedno s datumom i izvorom.

U usporedbi s bh. biznismenima, Izetbegovićevo bogatstvo je malo. Senad Džambić procjenjuje se na stotine milijuna, a političari iz poslovnog miljea imaju udjele u kompanijama koje se mjere desecima milijuna. Njegova imovina bliža je imovini liječnika ili direktora u javnom sektoru.

Unutar politike razlika je manja: većina lidera stranaka ima platu, stan i ušteđevinu, bez velikih poslovnih udjela. Ono što ga izdvaja je dužina boravka na najvišim funkcijama, a to se odražava na ušteđevini, ne na portfelju.

Usporedba s Miloradom Dodikom pokazuje da su obojica političari s dugim stažom i skromnom prijavljenom imovinom, ali se razlikuju po tome koliko im se u javnosti pripisuje. Kod Izetbegovića te tvrdnje nisu nikad poprimile oblik konkretnih brojki o milijardama, pa je rasprava ostala na razini imovinske karte.

Zaključak je da je njegovo bogatstvo bliže srednjoj klasi nego eliti, unatoč dužini političke karijere.

Prva prekretnica je 2006., kada preuzima vodeću ulogu u stranci i prelazi na funkcije s višim primanjima. Druga je 2010., ulazak u Predsjedništvo BiH, koji mu je donio najvišu plaću u karijeri i niz naknada. Treća je 2018., prelazak u parlament, gdje su primanja niža, ali stabilnija.

U istom razdoblju rasla je i vrijednost nekretnine u Sarajevu, što je tiho povećalo neto imovinu bez ijedne poslovne odluke. Taj efekat je često veći od razlike u plaći između funkcija.

Za razliku od poduzetnika, kod njega nema prekretnice koja bi značila veliki skok. Rast je linearan i vezan uz funkcije, a ne uz poslovne poteze.

Zato se njegovo bogatstvo u narednim godinama vjerojatno neće mijenjati brže od cijena nekretnina u Sarajevu.

Izetbegović je bio izložen nizu medijskih i političkih obračuna, uključujući tvrdnje o imovini i porijeklu kapitala. Nema pravosnažne presude koja bi utvrdila takve tvrdnje, a sama imovinska karta nije dovedena u pitanje pred sudom.

Nakon 2020. manje se pojavljuje u izvršnoj vlasti, a više u stranačkim i parlamentarnim aktivnostima. To znači da su mu prihodi predvidivi i bez rasta, pa se bogatstvo u narednim godinama vjerojatno neće znatno mijenjati.

Ima li udjele u kompanijama? Prema dostupnim podacima, ne. Njegova imovina je u nekretnini, vozilu i gotovini.

Zašto je procjena viša od imovinske karte? Zato što se nekretnina vrednuje po današnjim tržišnim cijenama, a ne po cijeni iz vremena kupovine.

Je li bogatstvo potvrđeno? Ne. Iznos je procjena na osnovu javnih podataka i nosi datum procjene.

Kako se mijenja u budućnosti? Uglavnom kroz cijene nekretnina i visinu primanja na novoj funkciji.

Gdje su izvori? Imovinska karta, podaci o plaćama u institucijama i javni medijski izvještaji.

Kolika mu je plaća? Zastupnička plaća je nekoliko puta viša od prosječne u zemlji, ali znatno niža od primanja u Predsjedništvu iz razdoblja do 2018. godine.

Ima li stranka utjecaj na njegovu imovinu? Nema. Stranački novac nije njegov osobni novac.