Andrej Vučić bogatstvo

Bogatstvo Andreja Vučića nije moguće utvrditi iz javnih izvora na način na koji se utvrđuje imovina sportista ili javnih kompanija. On nije obveznik imovinske prijave, nema javno kotirane dionice i ne pojavljuje se kao vlasnik u većini registara koje mediji redovno provjeravaju. Zato se svaka cifra, uključujući i ovu, mora čitati kao procjena sa velikom marginom nesigurnosti.

Procjena od oko 3 milijuna dolara polazi od dokumentovanih nekretnina, od prihoda koje je ostvarivao na državnim funkcijama i u konsultantskom radu, te od pretpostavke da imovina nije koncentrisana u velikim poslovnim udjelima. Dokumentovani dio je znatno manji od te cifre. Dio koji se u medijima pripisuje raznim aranžmanima nije potkrijepljen ni jednim sudskim nalazom.

Ovaj profil zato ima drukčiju svrhu od ostalih na sajtu: ne pokazuje koliko je tačno novca na računima, nego šta se o imovini može provjeriti, šta se tvrdi i gdje prestaje dokaz.

Andrej Vučić rođen je 9. aprila 1972. u Beogradu, kao mlađi sin Anđelka i Anđeline Vučić i brat Aleksandra Vučića. Radio je u državnoj upravi i u finansijskom sektoru, a najpoznatija funkcija bila mu je izvršni direktor Zavoda za izradu novčanica i kovanog novca Narodne banke Srbije. Taj posao uključuje javne nabavke, sigurnosnu štampu i ugovore sa stranim dobavljačima, pa je bio izložen političkoj pažnji.

Politički je aktivan u Srpskoj naprednoj stranci, gdje se navodi kao visoki funkcioner. U medijima se pojavljivao kao osoba koja posreduje između stranke i poslovnog sektora, ali ta uloga nikada nije formalizovana u javnom dokumentu.

Poslovnu karijeru javnost najviše pamti po firmi Asomakum, registrovanoj na njegovo ime bez njegovog znanja, zbog čega je 2014. podnio tužbu zbog krađe identiteta. Slučaj je doveo do hapšenja šesnaest osoba 2015., a sudski postupak je trajao godinama.

Jedina nekretnina koja mu se pouzdano pripisuje u istraživanjima jeste četverosoban stan od 108 kvadratnih metara u Ulici antifašističke borbe na Novom Beogradu, kupljen u aprilu 2008. KRIK i OCCRP su 2016. procijenili njegovu vrijednost na oko 191.000 eura, a kasnije procjene govore o oko 231.000 eura, što prati rast cijena stanova u tom dijelu grada.

Mediji su povremeno pisali o drugim nekretninama i o poslovnim prostorima, ali za te tvrdnje nisu priloženi izvodi iz katastra ni vlasnički listovi. Zato ih ovdje navodimo kao nepotvrđene.

Kad je riječ o udjelima u firmama, javni registri ne pokazuju da je vlasnik značajnih domaćih kompanija. Pojavljivao se u medijima kao osnivač komunikacijske agencije, ali detalji vlasništva nisu dokumentovani u izvorima dostupnim za ovu provjeru. To je važna razlika: odsustvo u registru ne znači da imovine nema, nego da se ona ne vodi na njegovo ime.

Prihodi sa državnih funkcija bili su javni i relativno skromni u odnosu na privatni sektor. Plate direktora u javnom preduzeću u Srbiji mjerile su se u hiljadama eura godišnje, a ne u milionima. Politička funkcija u stranci nije plaćena.

Ostatak prihoda vezan je uz konsultantske i posredničke aranžmane, koji se ne objavljuju. Mediji su pisali o njegovoj ulozi u poslovima sa nekretninama i u komunikacijskim kampanjama, ali bez uvida u ugovore. Zbog toga se prihodovna strana ne može rekonstruisati čak ni približno.

Kad se takva situacija pojavi, procjena se obično pravi odozdo: sabere se dokumentovana imovina, doda se vrijednost koju bi osoba mogla akumulirati iz poznatih prihoda tokom dvadeset godina, i na to se stavi margina. Tako se dolazi do reda veličine od nekoliko milijuna dolara, uz jasnu napomenu da je to raspon, a ne iznos.

Kod osoba koje nisu javno bogate, pitanje "kamo je otišao novac" često je pogrešno postavljeno, jer novac nije ni bio veliki. Dokumentovana imovina Andreja Vučića je stan na Novom Beogradu, a to je klasa imovine koja odgovara porodici sa stabilnim primanjima u Beogradu, a ne osobi sa velikim kapitalom.

Drugi dio trošenja vezan je uz pravne postupke. Tužba zbog krađe identiteta, sporovi oko firme Asomakum i zastupanje pred sudom zahtijevali su advokate i trajali su godinama. Troškovi takvih postupaka u Srbiji nisu mali, ali ni približno na razini koja bi utjecala na veliku imovinu.

Treći dio je svakodnevni život u Beogradu, koji za osobu sa javnom funkcijom uključuje obaveze koje se ne vide u bilansima: putovanja, obezbjeđenje, privatnost. O tome nema javnih podataka, pa se ne može ni procijeniti.

Službeni podaci koji postoje su oskudni, ali konkretni. Katastar pokazuje stan od 108 kvadratnih metara i datum kupovine. Registar privrednih društava pokazuje firmu Asomakum, koja je bila registrovana na njegove podatke, a potom je sudski postupak trebalo da utvrdi ko je za to odgovoran.

Politička funkcija u SNS-u dokumentovana je u izjavama stranke i u medijskim izvještajima, a funkcija u Zavodu za izradu novčanica u odlukama Narodne banke Srbije. Sve ostalo, uključujući tvrdnje o poslovnim aranžmanima, dolazi iz novinarskih istraživanja ili iz izjava političkih protivnika.

To je ključna razlika u odnosu na, primjerice, profile tenisera ili direktora berzanskih kompanija, gdje postoje javni finansijski izvještaji. Ovdje se dokazani sloj i tvrdnje moraju strogo razdvojiti, jer se inače dobija slika koja nije potkrijepljena.

U poređenju sa bratom Aleksandrom, čija se imovina također procjenjuje skromno u odnosu na političku moć, Andrej Vučić ima jednostavniju sliku: jedna dokumentovana nekretnina i nema javno poznatih poslovnih udjela. Aleksandru Vučiću mediji pripisuju i stan u Yubiznis centru i porodičnu kuću u Jajincima, ali i tu su detalji sporni.

U poređenju sa regionalnim biznismenima koji su izgradili vidljive kompanije, razlika je u tome što kod Vučića nema objekta koji se može vrijednosno pratiti. Nema fabrike, nema lanca, nema nekretninskog projekta. To može značiti da imovine nema mnogo, a može značiti i da je strukturirana tako da se ne vidi. Iz javnih izvora te dvije mogućnosti se ne razlikuju.

Zbog toga je njegovo mjesto na listi bogatstava specifično: ne mjeri se kapitalom, nego utjecajem, a utjecaj se ne konvertuje u dolare na pouzdan način.

Prva prekretnica je 2008., godina kupovine stana na Novom Beogradu i period kada je njegova porodica bila na početku uspona u državnoj vlasti. Druga je 2011., kada je firma Asomakum postala predmet rasprave u parlamentu zbog izbjegavanja plaćanja poreza, a on je tvrdio da su mu podaci zloupotrijebljeni.

Treća je 2014., kada je tokom Parade ponosa grupa žandarma fizički napala njega i njegovo obezbjeđenje, što je dovelo do sudskog postupka i uslovnih kazni. Iste godine podnio je tužbu zbog krađe identiteta.

Četvrta je 2015., kada je šesnaest osoba uhapšeno zbog otvaranja fantomskih firmi na imena drugih ljudi, uključujući njega, i kada su pet članova Kongresa SAD pisali potpredsjedniku Sjedinjenih Država o njegovoj ulozi u medijskim kampanjama. Ta tvrdnja je ostala politička ocjena, bez sudskog epiloga.

Sudski spisi vezani uz njegovo ime uglavnom se odnose na krađu identiteta i na firmu Asomakum. Postupak je pokrenut po njegovoj tužbi, trajao je godinama i bio je praćen optužnicama protiv grupe osumnjičenih. Ishodi po pojedinim optuženima nisu objedinjeni u izvorima dostupnim za ovu provjeru, pa se ne mogu navesti kao konačni.

Drugi postupak odnosio se na napad 2014. na Paradi ponosa. Žandarmi su osuđeni uslovno, a slučaj je dokumentovan u medijima i u izvještajima nevladinih organizacija.

Kasnije razdoblje obilježeno je manjom javnom prisutnošću. Pojavljivale su se tvrdnje da se sa porodicom preselio u Švicarsku, ali te tvrdnje nisu potvrđene iz zvaničnih izvora i ovdje se navode kao nepotvrđene. U domaćim medijima povremeno se spominje u kontekstu stranačkih obračuna, bez novih pravnih radnji.

Koliko iznosi bogatstvo Andreja Vučića? Nema pouzdanog podatka. Procjena od oko 3 milijuna dolara je red veličine, ne obračun.

Koje nekretnine mu se dokazano pripisuju? Stan od 108 kvadratnih metara na Novom Beogradu, kupljen 2008.

Je li vlasnik kompanija? Javni registri ne pokazuju značajne udjele. Firma Asomakum bila je registrovana na njegove podatke bez njegovog znanja, kako je sam tvrdio.

Čime se bavi? Politički je aktivan u SNS-u, a ranije je bio izvršni direktor Zavoda za izradu novčanica i kovanog novca.

Ima li sudskih presuda protiv njega? U javnim izvorima nema presude kojom je oglašen krivim. Postupci vezani uz njegovo ime odnose se na krađu identiteta i na napad na njega 2014.

Zašto se njegovo ime spominje u aferama? Zbog rodbinske veze sa predsjednikom Srbije i zbog medijskih navoda o posredničkoj ulozi, koji nisu dokazani na sudu.