Senad Džambić bogatstvo

Procjena za 2026. godinu iznosi oko 960 milijuna dolara, odnosno blizu 892 milijuna eura po regionalnoj listi najbogatijih. To ga čini najbogatijim čovjekom u Bosni i Hercegovini po većini javnih ljestvica.

Iznos se ne temelji na burzovnoj cijeni dionica, jer Bingo nije na burzi, nego na procjeni vrijednosti kompanije: prihoda, imovine, nekretnina i tržišnog položaja. Zato je procjena manje precizna od one koja se računa iz dnevne cijene dionice, ali je i stabilnija, jer ne oscilira sa svakim tržišnim pokretom.

Bingo je počeo 1993. godine kao mala trgovina u Tuzli, u vrijeme kada su veliki trgovački lanci iz zapadne Europe bili tek najava. Džambić je umjesto brzog širenja po svaku cijenu gradio ono što većina domaćih trgovaca nije imala: vlastiti distributivni centar, hladnjače i centralnu nabavu.

Ta odluka mu je omogućila da drži niže cijene od konkurencije i da robu ima na policama i kad uvoz kasni. Kad su strani lanci ušli u zemlju, Bingo je već imao mrežu i kupce, pa je izdržao pritisak. Iz trgovine je zatim izrastao i u proizvodnju, ugostiteljstvo i nekretnine.

Devedesete su bile razdoblje u kojem je roba bila deficitarna, a pouzdanost dobavljača važnija od cijene. Bingo je tada izgradio odnose s domaćim proizvođačima koji su kasnije postali temelj njegove ponude, pa je u trenutku kada su strani lanci počeli uvoziti sve, on već imao domaći asortiman i kupce koji su mu vjerovali.

Ta prednost se u maloprodaji ne vidi odmah, ali se vidi u godinama krize.

Glavnina imovine je u Bingo Grupi: hipermarketi, trgovački centri, distributivni centri i zemljište. Uz to grupa posjeduje pogone za proizvodnju hrane i vlastiti vozni park, što dodatno povećava vrijednost jer smanjuje ovisnost o vanjskim dobavljačima.

Džambić je vlasnik grupe kroz holding strukturu, a dio kompanija vodi se kroz povezana društva. Ta struktura nije javna u svim detaljima, pa se procjena vrijednosti oslanja na konsolidovane prihode i na vrijednost nekretnina koje grupa koristi.

Nekretnine su ključni dio vrijednosti: trgovački centri u Tuzli i drugim gradovima građeni su na zemljištu koje je grupa kupovala godinama, pa je danas vrijednost te imovine višestruko veća od uloženog. Taj efekat se u procjeni bogatstva često podcjenjuje, jer se gleda samo godišnji prihod.

Bingo Grupa danas posluje kroz desetke prodavaonica i nekoliko trgovačkih centara, s prihodima koji se mjere stotinama milijuna eura godišnje. Uz maloprodaju, grupa drži i dijelove proizvodnje i logistike, pa joj dio prihoda dolazi iz vlastitih brendova, a ne samo iz marže na tuđu robu.

To je važno za procjenu bogatstva: trgovac koji samo preprodaje ima tanju maržu i manju vrijednost od onoga koji kontrolira proizvodnju i prijevoz. Džambić je gotovo cijelu maržu zadržao unutar grupe, što mu omogućava i niže cijene i veću vrijednost kompanije.

Maloprodaja je posao s niskom maržom i velikim obrtajem, pa svaki postotak uštede u logistici znači milijune na kraju godine. Zato je Džambić ulagao u vlastiti prijevoz i skladišta: ono što drugi plaćaju dobavljačima, on plaća sebi, a razlika ostaje u grupi i povećava vrijednost kompanije.

Marža u trgovini je tanka, pa se dobit ne vidi u pojedinačnoj kupovini, nego u milijunima transakcija godišnje.

Najveći dio zarade vraćen je u posao: gradnju novih objekata, opremu, hladnjače i kupovinu zemljišta. Takav pristup smanjuje gotovinu na računu, ali povećava vrijednost kompanije, koja je glavni izvor njegovog bogatstva. Manji dio otišao je u nekretnine izvan grupe i u obiteljske projekte.

Javno je poznata i njegova navika da ulaže u mjestu iz kojeg je krenuo, pa su objekti grupe često u manjim gradovima, a ne samo u Sarajevu. To donosi niže troškove i vjernost kupaca, ali i veći politički i društveni utjecaj lokalno.

Za razliku od političara, kod Džambića nema imovinske karte, jer nije na javnoj funkciji. Podaci se crpe iz financijskih izvještaja kompanija, registara i medijskih procjena. Konsolidovani prihodi i imovina grupe su javni, ali struktura vlasništva i vrijednost udjela nisu do kraja transparentni.

Zato se brojka od 892 milijuna eura smatra procjenom, a ne potvrđenim iznosom. Ako bi se Bingo ikada našao na burzi, vrijednost bi se mogla precizno utvrditi, ali do tada će svaka procjena zavisiti od cijene nekretnina i stanja u trgovini.

Financijski izvještaji pokazuju prihode i dobit, ali ne i tržišnu vrijednost kompanije. Ona se procjenjuje množenjem dobiti s faktorom koji ovisi o sektoru, pa je rezultat više raspon nego brojka. Kod trgovine se obično koristi konzervativniji faktor nego kod tehnologije, što znači da je stvarna vrijednost grupe možda i viša od procjene.

U Bosni i Hercegovini Džambić je najbogatiji po većini ljestvica, ispred obitelji Hastor i Stanić. Razlika je u načinu stvaranja: Hastori su značajno vezani uz proizvodnju dijelova za Volkswagen, a Stanići uz graditeljstvo i nekretnine, dok Džambić radi isključivo za domaće tržište, bez značajnog izvoza.

To ga čini ranjivijim na promjene potrošnje u zemlji, ali i otpornijim na carinske i političke promjene u inozemstvu. U usporedbi s političarima, njegovo bogatstvo ne dolazi od plaće, nego od vlasništva nad firmom koju je sam osnovao.

Unutar regije Bingo je među rijetkim domaćim lancima koji su izdržali dolazak diskonta i stranih trgovaca. To je razlog zašto se njegovo bogatstvo u domaćim okvirima doživljava kao izuzetak, a ne kao pravilo.

Za razliku od izvoznih kompanija, Bingo ne zavisi od jednog kupca ni od jedne strane fabrike. To je prednost u krizama, ali i ograničenje, jer domaće tržište ima oko tri milijuna potrošača i rast je moguć samo kroz povećanje udjela, a ne kroz osvajanje novih zemalja.

Prva prekretnica je 1993., kada Bingo otvara prvu prodavaonicu. Druga dolazi oko 2000., kada grupa prekoračuje desetak objekata i gradi prvi veći distributivni centar. Treća je ulazak stranih lanaca u zemlju, nakon kojeg se domaći trgovci prorjeđuju, a Bingo ostaje jedan od rijetkih koji preživljava.

Posljednja važna faza je širenje na nekretnine i proizvodnju, čime se vrijednost grupe udvostručila u posljednjem desetljeću. Ta faza je i glavni razlog zašto je procjena danas blizu milijarde eura.

U posljednje dvije godine grupa je ulazila u nove sektore, uključujući nekretnine i proizvodnju hrane, što bi moglo dodatno povećati vrijednost ako se ti poslovi pokažu profitabilnima. To je i glavni rizik procjene: rast zavisi od izvedbe novih investicija, a ne samo od postojeće mreže.

Poslovanje Binga povremeno je bilo predmetom sporova s dobavljačima i konkurentima, uglavnom oko ugovornih uslova, a mediji su pratili i rasprave o porezima i inspekcijskim nadzorima. Nijedan postupak nije doveo do zabrane rada niti do značajne promjene vlasništva.

Džambić se i dalje javlja kao vlasnik i glavni strateg grupe, bez najave povlačenja. U narednim godinama vrijednost njegovog bogatstva ovisit će najviše o tome koliko grupa izdrži konkurenciju stranih lanaca i rast cijena u maloprodaji.

Za procjenu je važno i to da grupa nije prodavala objekte ni dio poslovanja, pa se vrijednost nije smanjivala izlaskom iz pojedinih segmenata, što je čest potez kod trgovaca u krizi.

Je li Džambić milijarder u dolarima? Blizu je: procjena je oko 960 milijuna dolara, ovisno o kursu i valuaciji grupe.

Posluje li Bingo i u inozemstvu? Uglavnom ne. Fokus je na domaćem tržištu.

Kako se procjenjuje vrijednost bez burze? Kroz prihode, imovinu i nekretnine koje grupa koristi.

Ima li udjele u drugim kompanijama? Unutar grupe da, izvan nje uglavnom kroz povezana društva.

Gdje su izvori? Financijski izvještaji, registri i regionalne ljestvice najbogatijih.

Koliko zaposlenih ima grupa? Nekoliko hiljada, što je čini jednim od najvećih domaćih poslodavaca u trgovini.